Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/manchi19

Marketing

KOLIKO DOBRO POZNAJEMO SEBE?

Da li vas nekad vlastiti postupci iznenade, bilo pozitivno ili negativno? Da li ste nekad začuđeni svojom reakcijom, jer ste mislili da tako nikad ne biste reagirali? Da li se nekad pitate, pa što sam to stvarno ja? Meni se to dogodilo mnogo puta, pogotovo u zadnje vrijeme. Jedan od primjera je naveden u prethodnom postu, kad sam bila »napadnuta» na poslu. Stvarno nisam znala da ću tako reagirati, nisam znala da ću stati ne samo u svoju obranu, nego i obranu drugih. Uvijek sam bila nesebična i nikad nisam mislila isključivo na sebe, ali nisam znala da se mogu «otvoriri usta» pred takvim luđakom. Istina, kolegica je isto reagirala u moju obranu, ali ipak ga to nije previše smirilo, jer je nastavio verbalno prepucavanje. Izgleda da je stvarno istina da te život uči i da što se s većim nedaćama suočiš u životu to si čvršći i otporniji na udarce. Naravno, to je sve individualno, jer netko padne u depresiju već na prvi znak nevolje, a netko ide kroz život pobjedonosno lomeći valove.
Mnogi me pitaju kako mogu biti uvijek vesela, iako mi uvijek ne cvjetaju ruže, a ja uvijek odgovaram kako ne dam nevolji da me pokosi. Što se tiče ostalih primjera, opet sam samu sebe iznenadila u zadnje vrijeme, jer nisam znala kao ću se snaći u dvostrukoj ulozi – raditi i učiti. Mislila sam da to neću moći, jer nisam baš bila u takvoj situaciji. Zadnji put sam radila kad sam pala godinu i dala sve ispite koje sam mogla tj. položila sam sve ispite a te godine do ljeta , pa sam odlučila da preko ljeta radim da napokon nešto sama zaradim. Ovo je bila sasvim različita situacija, jer sam taman počela učiti jedan jako težak ispit koji se sprema tri mjeseca. Obično ljudi koji rade na neko vrijeme zapostave učenje, pa sam bila uvjerena kako će tako biti i sa mnom. No, opet sam samu sebe iznenadila, jer sam dobila još veću volju. Čak mi je i šefica na poslu rekla da imam nevjerojatno puno energije i da sam sigurno neki vatreni znak. Nije da previše vjerujem u horoskop, ali mislim da su neke stvari točne ( pri tome mislim na natalni horokop ), a što se tiče mog znaka, u podznaku sam ovan, pa možda od tu ta energija, a možda sam to jednostavno nasljedila od stare, jer smo po tom pitanju jako slične.
Sjećam se da sam se s guštom smijala Egle koje je u prošlogodišnjem Big Brotheru svaki put u ispovjedaonici izjavila da je upoznala dio sebe. Mislila sam, žena ima 25 godina, pa još nije upoznala sebe, onda ne znam da li je baš normalna. No, možda je ona upravo mislila ( a možda nije ) na ovo o čemu danas pišem. Možda jednostavno nije znala da može reagirati na način na koji je reagirala (hm, iz priloženog, na nikakav, a možda mi nismo pola toga vidjeli), pa je time amu sebe iznenadila. Ja sebe ponekad iznenađujem što reagiram na način na koji am mislila da ne mogu. U mojoj glavi se odvija film: « Sad ću se pokunjiti, biti manja od makovog zrna i neću reći ni riječ.», a kad ono iz mene provala raznoraznih emocija. Ovo govorim za neke situacije, jer u nekima točno znam kako ću reagirati, a najčešće je to na način da neću šutjeti, nego izravno reći što mislim. No, u nekim naizgled opasnim situacijama stvarno ne znam kako ću reagirati. To jednostavno ispoljim upravo u tom trenutku. Što sam starija to imam nekako više samopouzdanja i manje straha za takve stvari. Možda je glupo pitanje koje i ja često postavljam prijateljima:» Kako bi reagirao/la u situaciji... « , zato što je možda i moj odgovor sušta suprotnost od onoga što bih napravila. Jednostavno bih se trebala naći u takvoj situaciji i tada bih najbolje znala što i kako učiniti. No, kako se uvijek radi o nekim opasnim situacijama, možda bolje da se jitko u njima ne nađe. No, situacija poput, kako se postaviti prema šefu ako vidiš da te omalovažava, a znaš da si u pravu i da svoj posao radiš korektno, da li reagirati ili šutjeti? Sa sigurnošću mogu tvrditi da bih ja reagirala, jer sam bila u takvoj situaciji. Reakcija bi trebala biti takva da si ne dovedete u pitanje mogućnost gubitka posla. Mislim da ako je šef normalna, nekolfliktna osoba s kojom se može civilizirano razgovarati razgovor ne bi trebao biti problem. Kažem, ne bi trebao, jer je sve moguće.
Pitam vas, koliko dobro poznajete sebe i koliko ste sigurni i uvjereni u svoju reakciju u određenoj situaciji?



Post je objavljen 02.10.2005. u 20:01 sati.