Animacija učenika trećih razreda O.Š. 'Eugena Kvaternika' u Velikoj Gorici – 29. i 30. 09. 2005.
Na ovoj školi prošle školske godine nije bilo aktivnosti igranja goa. Kada smo prošlu jesen krenuli s tadašnjim novim trećim razredima, nije bilo zanimanja učenika za ovu igru. Dva puta sam dolazio na predviđeni termin, ali ništa. Ostavio sam obavjest, da mogu dolaziti u susjednu školu 'Jurja Habdelića', ako koga naknadno povuće interes.
Razgovor s ravnateljem smo Zvonko i ja obavili još u ponedjeljak. Isti dan smo dogovorili sat goa u 3.c razredu za četvrtak ujutro.
Stigli smo u dogovoreno vrijeme u 11:30 iz osnovne škole 'Eugena Kumičića'. Ispalo nam nekako bez neke pauze između.
I ovdje slijedi priča o gou, u kratko o njegovoj povjesti, kod nas i svijetu, pa prelazimo na prikaz pravila igre atari-goa. Slijede primjeri potkrepljeni prikazima na pokaznoj magnetnoj ploči. Podjelili smo i nešto literature da kruži razredom, kako bi učenici vidjeli slike u njima, kao i razne dijagrame s pozicijama iz go-partija. Radeći te primjere pozivamo i učenike da sami pronalaze ispravne odluke igranja. Bilo je zanimljivo uz sudjelovanje većeg broja učenika.
Namjeravali smo na kraju sata pozvati dragovoljce za igru pred razredom, ali nas je u tome ovaj puta zaustavilo školsko zvono. Pozvali smo učenike za petak na rad školske go-sekcije.
U petak poslijepodne nastavlja se animacijom u preostala dva treća razreda. Prvi poslijepodnevni sam sat bio u 3.a razredu. Po onom što sam znao, Zvonko je već trebao biti na operaciji. Sjetih ga se i poželjeh mu sve dobro, onako u sebi. Kasnije sam doznao da je operacija odgođena za ponedjeljak.
Sve je već uhodano. Imam i osjećaj za vrijeme, jer već sam naučio kada se javlja školsko zvono, tj. koliko mogu ispričati. Sata ionako nemam, ali ovdje mi je pomagao sat u razredu na zidu. Iznio sam sve što je potrebno da se nauče osnovna pravila, kojih je malo i vrlo su jednostavna. Pozivam dragovoljce pred ploču, da odigraju partiju pred čitavim razredom. Pogledajmo što se na taj naćin odigralo:
Anica – Jan 1 : 0
Ivna – Dora - nisu stigli završiti do školskog zvona za kraj sata.
Naravno, nisam zaboravio obavjest o radu školske go-sekcije. Kao i obično to napišem kredom na vrh školske ploče i to iznad pokazne magnetne go-ploče.
Prelazim u 3.b razred. Ovo mi je trinaesti razred ovoga tjedna, a tjednu je kraj. Ako se uzme u obzir da razred ima u prosjeku oko 30 učenika, to je ukupno 390 malenih kojima sam ovaj tjedan po prvi puta pričao o gou. Neki su već nešto čuli ranije, pa je to nešto manje.
Kao i obično krećem s voljom. Ima onih koji širom otvorenih očiju upijaju svaku riječ, a i onih koji su u nekom drugom svijetu svoje mašte. Sve je to normalno. Zapazio sam maloga Filipa. Pažnja mu je isprekidana. Povremeno ispušta neke čudne zvukove. Diže se i šeće razredom. Učieljice nije bilo i bio sam sam sa djecom. Pokušavam ga upozoriti da ode na mjesto, ali on ne reagira. Čak se počinje razračunavati s jednim učenikom zbog žvake. Riječima sam ga upozorio, da ću ga uputiti van razreda. Jedna djevojčica mi tiho pripomene da je on bolestan. Oh, Bože, umalo pogreših. Čuo je i on to, a i zna. Prilazim mu i stavim prijateljski ruku oko vrata. Sam mi potvrđuje ono što je djevojčica rekla. Sjeo je, a ja diskretno pitam o ćemu se radi. Nisam ni lječnik ni pedagog, ni tome slično. Obratio sam se duši djetetovoj. Gledao me i odgovarao kimajući glavom. Pitam ga kako mu se to dogodi, jel samo od sebe ili mu je to nekako lijepo. Samo me gledao i šutio. Podragao sam ga po glavi i rekao da to nije ništa strašno. A on onako spontano: 'Treneru gdje vi stanujete?' Prihvatilo je dijete ruku. Ostatak sata sam ga pustio da radi što hoće. Šetao je i premještao neke stvari, ali nikome nije smetao. O Bože, podari mu radost života i da nađe sebe u njemu.
Na kraju sata je bilo vremena i za igre pred razredom na pokaznoj ploči. Igrali su:
Tomislav - Marija 0 : 1
Zvonimir – Barbara 0 : 1
Antonela – Luka 0 : 1
Pobjedile su djevojčice s 2 : 1. Nastojao sam, da parovi budu mješoviti. I ovdje ide redovno obavještavanje o radu školske go-sekcije.
Na slici uz post je primjer uzastopnog zarobljavanja crnih i bijelih kamenčića gdje na kraju svaki zarobi po dva kamenčića.
Izvjestio bl. Muradenu