i tako jos jedna nedilja, po malo toga posebna. dosadno mi je pa se malo "izivljavam" ma blogu...
jucer sam stvarno dozivila sok.vracam se doma iz vanka, onako blago pod gasom, i naletim na lika kojeg nisam dosta dugo vidila. a i nismo vise bas u nekim odnosima, pa... uglavnom, zadnje cega se sicam da je reka bilo je da mi je (nekadasnji) frend od 16 godina "postao tata". malo sam se smotala, ali dobro, jos nisam ni skopcala o cemu prica. sve dok nisam dosla doma i ponovila sebi sto je reka... nisam mogla doc sebi po ure. taj lik je uvik bia normalan, od svih ljudi za njega sam mogla najmanje ocekivati da bi mu se takvo neto moglo dogoditi. mislim, mozda je to samo neki glupi trac, ali ako je istina? sto dite od 16 godina moze? ne brine se ni samo za sebe, kamoli da bi se moga brinuti za novo bice...
a gdje je tu pravda da ljudi koji zele djecu, koji imaju posao i uvjete za odgoj novog covika nemogu uspjeti? a dici kojima to iz korijena promini zivot, u vecini slucajeva na gore,je dovoljna jedna pogreska...
jedna vrlo bliska osoba iz mog zivota nedavno mi je rekla da je mozda trudna, ali bas jucer mi je rekla da je to ipak bila lazna uzbuna... i to ti je zivot. udana, ima posao, stan, jedina stvar koja "fali" je dite...stvarno se covik zamisli kad se tako nesto dogodi. u jednom danu saznas za nesto toliko krivo. i onda se zapitas gdje je tu pravda?
i shvatis da bi se takvo nesto moglo i tebi dogoditi...
Post je objavljen 02.10.2005. u 12:00 sati.