Jutro je utorka 29. rujna. Odlazimo Zvonko i ja put Kumičića. To je bivša Zvonkova škola, a u nju su išla i sva moja djeca. Nekako je osjećamo svojom. Imamo ujedno za ponedjeljak dogovoren i dolazak u 3.a razred u Kvaterniku. Tamo je to jedini treći razred jutarnjeg turnusa.
Odlazimo prvo, kako je i red, do ravnatelja Kumičića. On nažalost nije stigao, pa nas gđa. pedagog upućje na njegov najavljen dolazak u 9:00. Doći ćemo nešto kasnije. Kratimo vrijeme u kafiću u neposrednoj blizini. Ja kavu s mlijekom, a Zvonac standardno čašu vode.
Vraćamo se u školu i bi kako je rečeno. Slijedi ugodan razgovor s ravnateljem. Pričam o neuspjehu prošle sezone u školi što se goa tiče. Bilo je to vrijeme nedostatka prostora zbog renoviranja otvorenog učilišta. Škola stranih jezika je tada djelovala u ovoj školi i bile su zauzete skoro sve učionice. Razgovor nam prekida školsko zvono. Gđa. pedagog nas odvodi u malu zbornicu gdje se sastaju učiteljice prva četiri razreda. Odmah imamo dogovorene ulaske u treće razrede. Dva su u jutarnjem turnusu. Gledamo satnicu i vidimo da poslije drugog od ova dva imamo kratko vrijeme za odlazak u Kvaternik i odlučujemo 10 minuta ranije završiti.
Treći sat smo u 3. d razredu. Krenula je priča. I opet ja kao da neznam stati. Zvonko pomaže dodavanjem, postavljanjem kamenčića na ploču i tu i tamo ponekom riječi u suglasju s mojim predstavljanjem igre. Nažalost ovdje nismo stigli zvati djecu na ploču da igraju partije, jer smo žurili u 3. e razred, gdje nam je učiteljica rekla, da možemo doći čim smo tamo gotovi, bez obzira na školsko zvono. To se međutim nekako poklopilo.
Sve se nekako slično odvijalo i u 3. e. Zvonko gleda na sat i procjenjuje da imamo još i vremena za izlazak jednoga para pred razred na pokaznu ploču odigrati jednu atari-go partiju. Bila je to partija: