Članak je prenesen u cijelosti iz sarajevskog Oslobođenja
Piše:Mirko Šagolj
Što se deseta godišnjica Dejtona više primiče, politička situacija u Bosni i Hercegovini sve je haotičnija. Pregovori o reformi policije koji su prekinuti zbog tvrdokornog stava političkih lidera iz Republike Srpske samo su poslužili kao povod da na površinu izbije sav politički mulj u kome se ova zemlja davi.
Naročito je haotično stanje u Republici Srpskoj, ali se ono kao plima širi na cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Visoki predstavnik Pedi Ešdaun je dosta neodlučno reagirao prema SDS, najvećem političkom krivcu i za sadašnju političku krizu u BiH i za cjelokupnu krizu u ovoj zemlji u posljednjih 15 godina. Izrekao je mjere koje zatvaraju neke izvore financiranja ove stranke, ali je, uz punu podršku SAD i V. Britanije, zaprijetio i mnogo oštrijim sankcijama, sve do mogućeg uklanjanja SDS s vlasti. To je i u ovoj stranci i u RS izazvalo pravu paniku. A kad panika postane dominantna karakteristika političkog stanja, oni koji se nalaze na vlasti ne biraju sredstva da se tu i održe, a naročito ih ne biraju oni koji misle da je takvo stanje za njih kao bogom dato da bi se dokopali vlasti.
Shvatajući opasnost u kojoj se nalazi, SDS vidi svoj spas u izazivanju još veće političke krize. Stoga njegovi čelnici i najavljuju povlačenje s vlasti, ne bi li na taj način iznudili održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora. I sama pomisao o održavanju prijevremenih izbora u četvrtoj godini mandata sadašnje vlasti najveća je politička glupost.
O stepenu političke krize koja je zahvatila RS posebno svjedoči sastanak koji je održan u srijedu u manastiru Liplje kod Teslića. Inicijator sastanka bio je Borislav Paravac, a prisustvovale su mu sve vodeće političke ličnosti iz RS - i pozicija i opozicija. Poseban značaj ovome sastanku daje činjenica da je održan u manastiru i da su mu prisustvovale vodeće ličnosti Srpske pravoslavne crkve u BiH. Očigledno, tu je vladajuća deviza glasila: Samo Sloga Srbe Spasava.
Sa političke tačke gledišta, ništa manje zanimljiva nije ni činjenica da su se, u velikoj tajnosti, sastali najviši dužnosnici HDZ i SNSD. Sad je sasvim izvjesno da nije nikakva slučajnost to što su skoro u isto vrijeme, prije ovog sastanka, čelnici ovih stranaka Dragan Čović i Milorad Dodik lansirali u javnost gotovo identičnu političku tezu: Čović najavljuje mogućnost da će njegova nacionalna zajednica tražiti treći entitet. A Dodik je bio još eksplicitniji i radikalniji: ili Bosna i Hercegovina sastavljena iz tri federalne jedinice, ili razlaz. A BiH iz tri dijela, isto je što i - razlaz.
U HDZ su, očigledno, procijenili da im SDS ne može više biti partner, jer se ova Karadžićeva (za)ostavština suviše kompromitirala u očima i domaće javnosti i međunarodne zajednice i prijeti joj opasnost da bude uklonjena s vlasti. Stoga HDZ traži novog političkog partnera u RS i nalazi ga u Dodiku. Ne bez razloga: povezuje ih identičan pristup u rješavanju bosanskohercegovačke političke zavrzlame - njena podjela na tri federalne jedinice. Ovaj sastanak čelnika HDZ i SNSD neodoljivo podsjeća na sastanak Tuđman - Milošević u Karađorđevu na kome su dogovorili podjelu BiH, pa bi se mogao nazvati i “malim Karađorđevom”. Jedina razlika između “velikog” i “malog” Karađorđeva može biti samo u tome što su Milošević i Tuđman dijelili BiH na srpski i hrvatski dio, bez Bošnjaka, dok “mali Milošević” i “mali Tuđman” uvažavaju političku realnost i dijele BiH na tri dijela.
Nije bilo potrebno da protekne 15 godina da bismo se uvjerili u to da Bosnom i Hercegovinom kao cjelovitom državom ne mogu vladati nacionalisti okupljeni u nacionalnim strankama. Podjela Bosne i Hercegovine i stvaranje nacionalnih državica na njenom tlu i jeste njihov primarni motiv i cilj okupljanja i organiziranja. I dok budu na vlasti, pa i na političkoj sceni uopće, podjele će biti neizbježne. Nacionalisti u BiH imaju samo jednu dodirnu tačku: vlast i podjela.
Post je objavljen 02.10.2005. u 01:44 sati.