Pregled posta

Za Istrane ...

... za sve koji Istru osjećaju kao stanje duha i koji "godinama očekuju beskompromisnost, istinsku nezavisnost i urbanost u istarskom medijskom prostoru" ... za sve koji žele pročitati...



Nad plodnom istarskom zemljom, nad gromačama i livadama, nad valima što s istoka i zapada oplakuju obale dragog nam poluotoka, nad gradovima, selima i stancijama, nad maslinicima i vinogradima, nad šumama i rijekama zatreperila još jedna pisana misao. Misao britka, glatka, poštena, bespoštedna – prosudite sami. Entuzijasti, ljudi otvorena uma i duha, smjestiše misao u novi istarski magazin (znakovitog imena) Regional.

"Spremni smo se nositi sa svim problemima, pesimizmom, skepticizmom, jasno nam je da su mnogi pokušavali pa nestali, svjesni smo da smo se uhvatili u koštac s različitim centrima moći, znamo da ćemo imati puno posla i da nas je malo, no znamo i to da smo uporniji, dosljedniji, talentiraniji i beskompromisniji od onih koji su odustali ili propali... ... Regional će raditi i pisati ono što se nitko ne usudi, jer je nedodirljivost konkurenata toliko mistificirana da se svaki ovakav projekt čini unaprijed izgubljenom bitkom, no mi vjerujemo u demistifikaciju i spremni smo na bitku ma kako god ona drugima izgledala uzaludna." - iz uvodne riječi glavnog urednika Nenada Marjanovića.

Ne želim prepričavati članke Regionala. Namjera mi je da kao "obična" čitateljica koju grije istarsko sunce i čijim venama teku istarsko more, ulje i vino, skrenem pažnju na prvi broj magazina. Raditi ozbiljnu sociološku analizu sadržaja, uz dužno poštovanje svim mojim čitateljima, ne bi imalo smisla nakon samo jednog objavljenog broja.

Dvadesetak tekstova smješteno je u šest cjelina: politika, humor, feljtoni, sport, kultura i zabava. Nekoliko citata najbolje će dočarati boju pera autora koji potpisuju tekstove ovog prvijenca.

Glavni urednik u rasponu od lagane ironije do blagog sarkazma predstavlja "istarskog političara novog doba" Borisa Šurana: "Ovaj fini momak iz susjedstva političku je karijeru gradio unutar IDS-a, obnašao profesionalnu funkciju predsjednika pulskog Gradskog vijeća i među prvima pulsku javnost upoznao s pojavom tehnološkog čuda zvanog prijenosno računalo. ... Osim vođenja "složenih sustava" kao što su gradovi Šuran je imao i osjećaj za kadriranje, znao je pronalaziti "menadžere" koji su interese grada branili čak i šakama, neki su svoje proizvode (plastične vrećice za smeće) prodavali našoj gradskoj firmi, a ne tamo nekom tuđincima..."

Da Regional misli i gleda samo pravo dokazuju dvojica potpuno ravnopravnih kolumnista: lijevi i desni! Naslov kolumne u prvom broju: Tito i Istra.
Lijevi kolumnist Vladimir Kapuralin: "Odnos i osjećaji koji su Tito i građani Istre gradili, a koji su prisutni i danas, sasvim su jasni i opipljivi. Istrani su Tita doživljavali kao vojskovođu i političara koji im je omogućio ostvarenje vjekovne težnje, ujedinjenja s ostalom južnoslavenskom braćom po prvi put u vlastitoj domovini u kojoj su ostvarili život dostojan čovjeka."
Desni kolumnist Ninoslav Mogorović: "Ima toga još što odlučuje o povijesnoj ocjeni odnosa Tita i Istre. Recimo: prijevare koje je doživio Božo Milanović, ekonomske i političke mjere zbog kojih je stanovništvo Istre i otoka bježalo preko Italije u Ameriku i Australiju, sračunati učinak srpskog kadra u hrvatskim školama, zbog čega je čakavska besida bila za porugu, a hrvatski jezik, instrument naše nacionalne integracije, mljeven u jebačenju sa srpskim."

Čak četiri stranice Regional (opravdano) posvećuje razgovoru s Ivanom Paulettom, prvim predsjednikom IDS-a, jednim od pokretača ideje Zemlja Istra u kojem on lucidno i otvoreno govori o "Istri, Hrvatskoj, nekim političarima, prošlim i budućim vremenima..."

HSP – Humoristično-satirični prilog Čempres ležernim tonom opušta čitatelja na prijelazu od politike ka feljtonima, kulturi i sportu.

Četiri autora pišu zanimljiv, živ i duhovit podlistak (feljton, B. Klaić): o Momčilu Tapavici, olimpijcu koji je odličja osvajao na prvoj olimpijadi modrenog doba u Ateni 1892., a koji je 1949. sahranjen na gradskom groblju u Puli; o trci na prstenac, konjima, ljudima, o čuvanju tradicije na Barbanštini; o prostituciji u Puli od postojanja javnih kuća lupanara (vučji brlog) u kojima su se zabavljali promiskuitetni Rimljani, pa sve do današnjih dana kada, kako tvrdi autor feljtona, u Puli nema klasičnog oblika prostitucije; o parobrodu austrougarskog Lloyda, Baronu Gautschu, koji je 13.08.1914. naletio na plutajuću austrougarsku minu. To je najtragičniji brodolom civilne flote u Jadranu u 20 stoljeću. Brod leži na dubini od 39 metara, 4 milje zapadno od svjetionika Sv. Ivan na Pučini i jedna je od deset najvažnijih ronilačkih destinacija na Mediteranu.

Sportske stranice posvećene su hrvatskom vaterpolo reprezentativcu Damiru Buriću i profesionalnom vozaču safety car-a Aleksandru Rajkovu.

Istra je poluotok filmskih festivala, a njegov najveći grad, od nekadašnje četiri, ostao je na jednoj kinodvorani u kojoj se filmovi gledaju u izrazito neadekvatnim uvjetima. U dijelu koji se bavi problemima iz područja kulture govori se o optimističnim planovima i mogućnosti da Pula dočeka idući filmski festival s novom kinodvoranom. Nenad Marjanović potpisuje i dva posljednja članka. U prvom on lamentira nad malim ili nikakvim ("ta se danas potpuno pogubljena grupacija jednostavno predala") brojem rockera koji su "prepustili kukuruznim silama odgoj cijelih generacija". U drugom, pod naslovom "UROTA MAnSONA" Marjanović piše: "Dignuta je frka oko izvođača koji je jedan od rijetkih koji je Pulu pohodio u punoj ratnoj spremi, mislim naravno na ozvučenje i rasvjetu, ne podcjenjujući ni mjesto ni publiku kojoj se obraća. ... pokazao je svim onim dušebrižnicima da bi svoju energiju trebali usmjeriti ka nekim drugim anomalijama u ovom društvu."

Cijena ovog zanimljivog magazina tiskanog na kvalitetnim papiru je 15 kn. Među tekstovima smjestilo se petnaestak reklama. Naravno da ne želim na mojim izvrsno posjećenim stranicama:)) besplatno reklamirati istarske gospodarske velikane. Jedna reklama ipak je vrijedna spomena. Smjestila se na posljednjoj stranici, a meni se učinila poput namjerne duhovite dosjetke na kraju balade. Velikim bijelim slovima na roza podlozi piše: