Marketing
kad te obuzme sjeta
Prvi put u zivotu susrecem se sa osobom koja je potpuno drugacija od mene.
I osjecam se pomalo nesigurno.
Proslo je vec vise od mjesec dana, a stvari jos uvijek idu toliko polako…
Sasvim polako.
Mozda mi to odgovara.
Zapravo, znam da mi odgovara.
Jer… inace se uvijek prestrasim i pobjegnem.
Jer mi se sve cini ubrzano.
Suvise ubrzano.
Uvijek dosad je bilo tako. Osim jednom.
Jednom su stvari isle toliko polako da se gotovo nista nije ni pomicalo
Stajalo je na mjestu.
Lebdjelo je u zraku.
Ponekad tresnulo na zemlju.
No razbilo se nikad nije.
Jucer sam Ga vidjela i opet me obuzeo onaj stari osjecaj.
Uvijek kad ga vidim nesto mi u srcu poskoci
I obuzme me blazenstvo…
Danas je to vec standardno
Nije se promijenilo…
Ipak
No, svejedno, moje ruke su vezane.
Kao da su uvijek i bile.
Strah me obuzimao uvijek i jedino onda kad je on bio u pitanju.
Sa svima drugima bila sam slobodna i opustena, bila sam hrabra.
No, zbog njega
Koljena su klecala, usne drhtale…
Uvijek
Svaki put
Danas koljena ne klecaju, niti usne drhte
No strah je jos uvijek tu.
No sada nije ni bitno.
On nikada nije bio moj,
Iako sam ja uvijek bila njegova
Niti ce ikada biti moj
Iako cu ja uvijek biti njegova
Jedan dio mog srca uvijek ce biti samo njegov.
Voljela bih da nije tako.
Dala bih sve na svijetu da to mogu promijeniti
Da mogu prebaciti na drugi film.
Samo klik i gotovo.
A ovako
Svijetlost me lomi svaki puta
Lomi me
I lomi me
Na dva dijela
Jedan dio je on
A drugi dio je sve ostalo
A sve zajedno sam ja :)
Kako je uopce doslo do toga?
Kako je ovaj post krenuo ovim putem?
Znam,
Kriva je pjesma…
Vjeruj mi, daleko od mraka bolje cemo znati
Nista nije tesko!
Nasa lica jos su lijepa
Zatvori mi oci, neka kraj nas jure
Nek' se lome prsti, idemo na ples
I svijet je opet mlad…
I samo suti.
Gdje su rijeci kad nije bilo nade
Za nas??
Samo dugi dani nestali u tami,
Gdje nista nije vazno…
Rasiri ruke, ruke su ti snazne
Upri iz sve snage, nek se cijedi znoj!
Nek koza pukne mi, idemo na ples
I svijet je opet mlad…
I nasa lica jos su uvijek lijepa
Zatvori mi oci, neka kraj nas jure
Nek se lome prsti,idemo na ples
I svijet je opet mlad.
Udahni zrak koji dolazi
Sve je gotovo i mi smo spaseni…
No, mozda je vrijeme da to ostavim iza sebe
Osjecaje mozda ne mogu izbrisati,
Promijeniti, odstraniti, amputirati,
Teleportirati, deportirati, emigrirati
Niti oni mogu nestati silom
Mogu pomiriti se i zivjeti s njima
Moje srce ogromno je!
U njemu ima jos mnogo mjesta…
Njime setaju zirafe,
Lete veeliki prekrasni zmajevi,
Moje srce je zaista veliko.
Post je objavljen 01.10.2005. u 18:07 sati.