Spavala dugo, dugo. I doista dugo....
Jučer platila desetu ratu za Miška. Skoro servis, registracija, promjena guma.
Novi je dan, ali mene nešto guši.
By the way nisam jučer pitala Zašto onog gore. Jer davno sam shvatila da njega ne smijem ništa pitati, a i kad pitam dobijem po vugla:)
Nisam iznimka....Nisam pravilo....Nisam bila Lopticaskocica jučer....Bila sam ja....Jedna druga ja...I kao da ja nisam otipkala taj post...A jesam...
Sad slijedi brzinsko posremanje i jutarnja kava. S prijateljem. Kroz pola sata. Sunce sije i ja ću na sat zaboraviti probleme, neću ih spomenuti.
Pričati ću o nogometu (da Loptica o tome zna pričati), o kozmetici, o ovom babljem ljetu. Pričati ću o ničemu ozbiljnom.
Onda ću ubiti oko. I raditi...Pa raditi...I još raditi...Pa tako do kasnih večernjih sati....Danas ne idem van...Ne zbog posla, nego zbog predaha.
Dati ću sebi subotu odmora...OVo će biti subota rada i odmora....Mama je stigla....Brzo na pospremanje...Dok sam živa i ćitava :)))
Post je objavljen 01.10.2005. u 10:04 sati.