Post "Depresivne domaćice" potakao me je da nešto napišem o raznim CV-ima i ljudima koji ih pišu.
Imam dosta iskustva sa tom temom, jer dolazio sam u kontakt i radio sa ljudima koji su napisali stvarno svakakve CV-e.Ljude, koji su se koristili prljavim trikovima i ljudima koji su o sebi pisali hvalospjeve svakakve vrste.
CV bi trebao sadržavati osnovne podatke o osobi, kontakt podatke, podatke o završenom školovanju i kratak pregled poslova koje ste obavljali ili koje ste radili.
I to na normalnom papiru ili podlozi u Wordu, a ne nekim bojama , a kamoli pink ili sličnim.
E sad , da su sve firme kod nas ozbiljne, provjeravale bi barem neke podatke koje ti ljudi navode, ili bi ih jednostavno testirale.Ne želim ocjenjivati druge firme, ali dovoljna je i moja da bi mogao objasniti o čemu se radi.
Iako se radi o velikoj firmi, stvarno imaju ponekad dosta čudne metode ocjenjivanja čovjeka i još čudnije kriterije za primanje istoga.
U mojoj firmi sve robuje nekim planovima, pa je najbitnije da se ispuni godišnji plan o broju zaposlenih, a manje je bitna kvaliteta ljudi.Kada se približi kraj poslovne godine, a broj nije popunjen, panično se traže novi ljudi, a glavni kriterij je, barem po mojem mišljenju, samoreklama.
Pod time podrazumjevam, blještavi (u smislu pisanja) životopis, pojava i naravno priča samoga kandidata.
Zaboravio sam napomenuti, da je moja grupa unutar firme, neatraktivna za mlade, tek završene studente, imamo problem, jer ako mi na razgovor dođe čovjek koji je završio moj faks, ja barem znam da je u 95% slučajeva sposoban nešto naučiti.
Sam nastup je različit i nije bitan, jer manje-više pitanja su jednostavna, tako da eliminiraju one ljude koji stvarno ne znaju osnove potrebne za posao.Slab filter, s obzirom da bi se recimo u pola sata moglo provjeriti neke dodatne vještine ostalih ljudi.
Ok, nisam odgovoran za to, ali na žalost sa neprovjerenim ljudima moram raditi.
Na moju još veću žalost, imam i par primjera.
Prvo bi naveo primjer jednog sad već bivšeg kolege, kao primjer perfidnog varanja i manipulacije podataka navedenih u CV-u.
Naime čovjek je naveo podatak da je od-do studirao na jednom fakultetu u Sloveniji.Svaki normalan čovjek bi iz ovoga od-do zaključio da je taj faks i završio.Još je napričao svašta da je radio, da je vodio projekte, da je ovo, da je ono ...
Drugi dan nakon što je počeo raditi, pozvali su ga i pitali zašto mu diploma nije upisana u radnu knjižicu?
Na to im je odgovorio da je on "studirao" , a ne "završio" faks.
Poslije je bilo problema, jer se on prema svima postavljao kao nešto iznad, jer je on «vodio» projekte.
Jedini problem je bio što mu ja nisam ništa vjerovao.Na kraju je otišao jer se nije pokazao kao nešto posebno, osim što je bio ulizica i tužibaba prema Austrijancima.Posvađao se zbog svojih stavova sa svim kolegama sa kojima je projektno surađivao, a i vjerojatno je našao za bolju lovu novu žrtvu kojoj je prodao svoju priču.
Drugi primjer je kolega koji je radio kod "velikih firmi" i koji je stvarno govornički sposoban.
Primijetio sam da kad čovjek počne biti slatkoriječiv i priča u dugome monologu, mnogi ljudi ga nakon nekog vremena prestanu slušati.Takvi ljudi to koriste, pa vrte mnoge varijante iste priče.
Na moju žalost, ja iz čiste pristojnosti slušam pažljivo, a moje prokletstvo je da sve pamtim ( vjerujte, svaka osoba koja me zna može to potvrditi ),U svakom slučaju ta osoba je svašta napričala, ponovila to par puta i svidjela se mojim nadređenima.Kasnije se ispostavilo da je obična lijenčina, koja očekuje sve na tanjuru, koja ništa sama ne želi naučiti..., jer, Bože moj, pa on je radio u velikim američkim firmama gdje te sve nauče.Još nije otišao,jer si nije našao ništa zanimljivo, a ja se bojim da ni neće otići jer takvoga će teško netko primiti, a moja firma ne daje nikome otkaze, jer treba brojno stnje biti takvo i takvo.
Ne bi bilo problema da on nije ljude počeo zafrkavati i to pošto on nema fakultet, najviše voli postaviti neko polusmisleno pitanje, a onda zaključiti "Pa ja sam mislio da vi s fakultetom to morate znati".Ali on ne zna raditi, samo zna zajeba****.
Ja se nadam da će i on otići i dati nam mira.
Najgore je to što moji šefovi još ništa nisu naučili iz tih i nekih drugih primjera.
Naime sada su zaposlili čovjeka za kojeg oni smatraju da je super u tehničkom smislu i to iz njegovog CV-a. Nadrobio je svašta, a najdraži su mi dijelovi u kojima piše da se programiranjem bavi od djetinjstva i da je radio u svemu i svačemu od tehnologija, ali ne navodi niti jedan projekt u kojem se to može provjeriti.
Na moju sreću neće doći u moj tim, pa ga vjerojatno neću morati trpiti, a i tko zna, možda se pokaže dobar.
Zbog svega ovoga postao sam dosta nepovjerljiv, jer zbog moje pozicije u timu, morao sam osobno ispravljati greške ljudi koji su sebe opisali kao vrlo sposobne.
A znate kako je čistiti smeće za drugim, a taj ima istu ili čak bolju plaću.
U svakom slučaju, ovaj CV u pink boji koji kruži ekstreman je slučaj pretjerivanja, ali nije opasan, jer ga barem možeš naočigled prepoznati.Opasniji su oni koji se služe prikrivenim trikovima ili čak lažima.
A kod nas većina firmi te podatke i nadalje ne provjerava...
A ako sam nekome dao ideju kako da smulja šefove i dobije veću plaću,vrlo mi je drago
Pozdrav,
XIII
Post je objavljen 01.10.2005. u 09:27 sati.