Pregled posta

MEĐU KOLEGAMA - OSJEČKIM NOVINARIMA

Idem ja, tako, pokraj osječke tržnice prema Tvrđi, da vidim kad će gradonačelnik Ante Đapić naći malo vremena i za mene. Upravo sam o tome razmišljao, kad se pokraj mene zaustavi mladi biciklist. Tomislav. Onaj Tomislav s Ružica-grada. Ovaj put bez Jelene. Ide na posao. Tomislav radi na radiju u osječkom Medijskom centru. Pozvao me u goste. A što će putnik kad ga domaćin pozove u goste, nego prihvatiti poziv.

GLAS SLAVONIJE
Ali, najprije sam morao odraditi ono što sam planirao: posjetiti uredništvo Glasa Slavonije. U Glasu Slavonije nalazim mnoštvo dobrih informacija, reportaža, intervjua, crtica, vijesti itd. novinarskog rada. Da i ne govorim i fotografijama.

Pa, rekoh, hajde da upoznam mlađe kolege.

Budući da su glavni i izvršni urednik bili na sastanku s direktorom, najprije me primio zamjenik Glavnog – Igor Bošnjak.
Ljubazan, mislio sam 30-godišnjak, kad ono njemu je deset godina više. Kaže mi da novinari nemaju vremena za starenje, što se vidi i po meni.
Igor mi kaže da je Glas Slavonije sastavni dio Medijskog centra, u čijem je sastavu Radio i TV. Imaju, sve skupa, 210 zaposlenih i za sad se ne žale nizašto, osim što se žale sami na sebe, jer znaju da mogu bolje i više.

RADNO VRIJEME OD NOVE GODINE DO NOVE GODINE
Dok smo nas dvojica kovali strategiju kako i o čemu razgovarati, sa sastanka su se vratili Zoran Jačimović i Svetozar Sarkanjac, glavni i izvršni urednik.
Najprije sam im demonstrirao blogomilsku tehniku, a potom me Glavni, Zoran Jačimović, upoznao s poslom koji obavlja. Najprije ono što je najvažnije: novinari Glasa Slavonija 25 % su vlasnici svojih novina. I tu bi bila sva tajna. Jer svima je stalo da novine dobro izgledaju, da se dobro prodaju i da je zarada što veća. Zato im je svima radno vrijeme od Nove godine do Nove godine.
Prema vrlo rigoroznim istraživanjima, njihove su novine poprilično čitanje, zapravo daleko najčitanije u regiji. Kad se tome pribroji da svaki dan na njihovu WEB stranicu svrati više od 6000 korisnika, onda proizlazi da je utjecaj Glasa Slavonije vrlo velik.

INTERVJU
U redakciji rade mahom mladi ljudi. Dobro su opremljeni i ekipirani. Izvrsno surađuju s riječkim Novim listom, koje drži 25 % dionica Glasa. Jačimović mi kaže da su tako uveliko snizili troškove obiju novina, jer Slavonci ne trebaju dopisnike iz Primorja i Istre, a ovi pak koriste usluge Glasa Slavonije.
Potom se odvedoše u prostoriju za druženje, gdje me intervjuirao mladi kolega Eduard Soudil, a ja sam snimio fotoreportera Gojka Mitića upravo dok me uslikavao sa svih strana.

TRI OSJEČKE PJEVAČKE IKONE: KIĆO-ZLATKO-ŠKORO
U intervjua sam, još pod dojmom minskih polja kojima je Osijek okružen, dao ideju da organiziraju koncert trojice osječkih legendi: Kiće Slabinca, Zlatka Pejakovića i Miroslava Škore. Voditelji takva kncerta mogli bi biti Gradonačelnik i Župan. Dakako, obojica izvan protokola, opušteni kakvi znaju biti itd. Možete misliti koja bi to ludnica bila. Ja ću im, ako pristanu na ideju, napisati i sinopsis i scenarij. Prihod bi išao pravo u ruke onih koji će one plodne oranice razminirati.
Oprostismo se. Oni obećaše da će redovno pratiti moju stranicu, a ja ionako već odavno pratim Glas Slavonije.

ŽUTA PODMORNICA
Poslije svratih i do Tome na radio. Snimih ga za mikser stolom. Malo popričasmo o poslu.
Osijek je za rata imao, po meni, najbolji ratni radio. Zvali su se Žuta podmornica. Bila je to skupina mladih entuzijasta. Radili su sjajne izvještaje sa svih bojišnica. Morate znate da je u Slavoniji tada svaka kuća bila bojišnica. Jurili su ti radio-klinci bentama okolo po Slavoniji i Baranji, nije bilo rova u koji nisu uživo zavirili. Za rata sam i sam nekoliko puta bio njihov gost u studijima koji su bili u podrumu i dobro zaštićeni od neprijateljskog granatiranja.
Momci iz Podmornice i dalje rade svoj radijski posao, a nekolicina ih je zaposlena u Tominoj redakciji. Štoviše, glavni im je šef došao ravno iz Žute podmornice.

U OČEKIVANJU ĐAPIĆEVA POZIVA
Poslije prošetah Tvrđom u očekivanju da me pozove Đapićev ured. Šetnja Tvrđom je vrlo ugodna i poučna, budući da su u Tvrđi smještena mnoge važne gradske instutucije, pa i samo Poglavarstvo grada.

ZANIMLJIVOSTI
A sad evo nekoliko zanimljivosti o Osijeku koje možda jeste, a možda i niste znali.

• Osijek se prvi put spominje pod imenom Ezek, kao trgovište i prijelaz preko Drave.
• Prvi stvarni gospodari Osijeka bili su grofovi Korogy, koji su grad opasali zidom, sagradili kaštel, obiteljsku crkvu i grobnicu.
• Prema popisu koji je sastavljen 1456. godine, Osijek je najveći i najvažniji posjed u Baranji i Slavoniji. Ondašnji Đapić bijaše bio neki sudac Andrija.
• Kovnica novca otvorena je u Osijeku 1524. godine.
• Turci su zavladali Osijekom 1526. Tada je u Osijek stigao sultan Sulejman Kanuny. Nakon što su napustili grad, poslije gradnje pontonskog mosta, Turci su Osijek spalili. Poslije pobjedonosnog pohoda na Mohočakom polju, vratili su se u Osijek i počeli njegovu obnovu.
• Prvi poznati opis turskog Osijeka napisao je putopisac Hans Dernschwam.
• Sultan Sulejman sagradio most od Osijeka do Darde, dug 8 kilometara. Izgledom i veličinom, most je više od stoljeća slovio kao graditeljsko čudo onoga doba, te kao takav privlačio više od jednog stoljeća pažnju europske javnosti.
• Turci su se povukli iz Osijeka 1687. godine.
• Gradski statut Osijek je dobio 1698. godine. Tad je osnovana i treća gradska jedinica, poslije Tvrđe i Gornjeg grada, Donji grad.
• Utvrda na lijevoj obali Drave sagrađena je 1721. godine. Danas se ta utvrda zove Katakombe.
• Od 1753. godine, Osijek je najveći grad u Hrvatskoj. To je bio sve do 1857. godine, kad je četvrti grad u Hrvatskoj po broju stanovništva.
• Prvu osječku tiskaru osnovao je Martin Divald, davne 1775. godine.
• Tvrđava, Gornji i Donji grad ujedinjuju se 1786. godine u jedinstvenu gradsku općinu. Prvi sudac bijaše bio Franjo Blažić.

Post je objavljen 01.10.2005. u 07:04 sati.