Ponovo ti poklanjam riječi, i putovanje sebe tebi, da osjetiš moj dodir, posebno sutra...posebno na dan kada ljubav voli ljubav, kada se ljubavima poklanja ljubav, kada se voli svatko tko voli. Rasplamsala bih naš plamen, ovako još jedno čekanje...otvorit ću šampanjac i nazdraviti ljubavi, nazdraviti svemiru koji nas je spojio...ha, čitala sam danas nekakav ljubavni horoskop gdje je žena rođena u mom znaku opisana kao sfinga...žena do koje se teško dolazi...a ti si uspio...nečujno bih sada kao jesenji list pala na tvoj dlan, dotakla kapima kiše, koja jutros neumorno pada, tvoj obraz, poljubila najdraže oči...Moj kolega bira ljubavnu glazbu..." a ja se borim sama protiv sebe..." Koliko ljepote ima u ovom poslu, ali i tuge. Poklanjam ti svaki pročitani stih, a predaleko si da bi čuo moj radio i moj glas koji te doziva eterom.
" Tu sam, čista uma, svjesna svega,
Jednostavno čekam, jer ako prestanem zagrlit će me tuga. "
Toliko te volim, moj Michelangelo...
Post je objavljen 13.02.2005. u 10:58 sati.