Ma bolje je šutjeti. Doista je bolje šutjeti. Nadam se, iskreno se nadam da je sve danas riješio na najpovoljniji način za njega.
Iskreno se nadam da je zadovoljan i sretan i da mu se je smirila prehlada.
A ja danas idem spavati.
Loš dan i treba ga prespavati. I što drugo. U dubini duše veselila sam se jutrošnjem suncu. Veselila sam se pokretu kad sam sunčane naočale nemarno opet stavila na nos.
Sjećate se. One s rasprodaje.
Izdržale cijelo proljeće. ljeto i poslužiti će za koji jesenji dan.
Danas nisam bila lijepa, nisam doista....A ne mislim na ono izvana. Mislim na boju svojih očiju koje su danas bile zelene poput irske livade.
Jednom davno Loptica je šetala pravom irskim pašnjakom, tu i tamo koja kućica...I puno krava. Koje kao zagađuju zrak... Rano jutro. U doba kad je Ronhill zauzimao važno mjesto u mom životu, a i on. Onaj davni, odtugovani...
Danas je taj krajobraz tako živo došao u sjećanje, kao da sam na moment bila na dva mjesta. A nisam. No um je plovio. A Celine je pjevala...I pjevala...
Odradila sam korektno. Svaki zarez, svaku točku.... i zarez i točku...i zarez i točku....
Milijun pitanja, a odgovora nema. Monolog i šutnja. Nikad, nikad, nikad i nikad.
A ne usudim se pitati zašto. A rado bih pitala. Jer odgovora ne znam...A ne znaju ga ni mnogo učenije ni ljepše glave od moje...Ni starije ni mlađe....
Nema glupih pitanja nego samo glupih odgovora...I zato se usuđujem pitati zašto.
Recite mi zašto....
Molim Vas....
Rolling ball
Post je objavljen 30.09.2005. u 15:08 sati.