Ako nekoga zanima kako se danas osjeća dno Jezdimirove inspiracije, sretna sam što mogu reći da poprima zdraviju zeleno-žutu boju ustajale masnice. Netko bi možda rekao 'što je u toj boji zdravo?', ali u usporedbi s gangrenoznim stanjem od jučer, ovo je svježi proljetni izgled.
Nisam vas htjela plašiti, ali izgledala je kao da će otpasti.
Regeneracijsko čudo i nevjerojatni oporavak dna inspiracije dogodio se jučer kad sam zgazila glistu, misleći da je grančica.
Od trenutka kada je trebao nastupiti očekivani otpor, koji bi svaka prosječna grančica koja drži do sebe pružila đonu moje cipele, a umjesto istoga se začula driskava zvučna podloga jedne od ružnijih smrti koje u današnje doba mogu zadesiti prosječnu glistu, pa sve do trenutka kada sam, dvjestotinjak metara dalje i još uvijek lica kao da sam zagrizla limetu križanu sa Huba-bubom od zelene jabuke, izrekla i petstoti jubilarni 'IJU!!!', u glavi mi se samo tako posložilo petnaestak rječitih opisa te situacije.
Ovo je bio jedan od čednih, jer ne želim da mi blog pronalaze preko gugla po ključnim riječima poput pička, kurac ili jebemlitidatijebemtetijebemuf, koje su mi odjekivale u glavi. Vesele male bob-sleighing uši naučile su jučer da kurac izaziva prilično iritantnu jeku. Zato je danas mir i tišina.
Post je objavljen 30.09.2005. u 10:15 sati.