U ekonomiji, životu, zdravlju, posvuda ona jednostavna matematika je često neprimjenjiva i netočna.
Raspravljam ja s Novcem pred neko vrijeme i osporavam mu post o računici glede PDV-a, dobiti, doprinosa i inih stvari i danas konačno danas sam našla pravi odgovor.
On jest i nije u pravu. Kad bi svi plaćali doprinose, poreze,prireze i ine stvari državi bi bilo bolje. Prevara je prevara i država uvijek gubi.
Evo ne slažem se. U životu nema, a pogotovo ne u ekonomiji crno bijelo. Poduzetnik i crnu lovu mora odnegdje namaknuti (najčešće iz profita), a to ga košta...I košta...I košta...A pdv koji je u konačnici porez na dodanu vrijednost država ubere, onako ili ovako.
Jer i ak ja seljaku dam crnu lovu...on mora platiti struju, taj njegov traktor ide na plavi dizel...i ak da crnu lovu, dalje u crni optjecaj, negdje nekad tj. u jednom momentu ta lova mora postati bijela i legalna. A što se stvari više vrte generira se u konačnici veći porez na dodanu vrijednost i država dobije svoje. I više. I još kad bi sve smanjila dobila bi više. Jer manje je više. Jer da sada bar stopu spusti na 16%, prognoziram da bi nam stopa godišnjeg rasta dosegla kinesku. Niti bi se kome isplatilo na crno...Niti bi crno bilo crno. A niti bijelo, bijelo.
I što se lova više vrti i vrti, na ovaj ili onaj način privreda ide naprijed. I ide doista....I mi skupa s njom. Ili ne...Ovisi kako se snađemo. I ne slažem se s Uspjehom da samo moć pozitivnog razmišljanja i djelovanju omogućava čovjeku da ide naprijed i uvijek. I nema uvijek naprijed. Stvari se kreću u . Ide se gore, dolje i vrlo su rijetki ljudi koji se uspijavaju pravocrtno gibati. A ako to uspiju na poslovnom planu, privatni im je nula. Ako je jedno i drugo super...e malo sam onda skeptična...A malo je blaga riječ.
Jednu našu super blogericu su špotali kak se pali na mlađe frajere. Ma nije bitno. Godine, sijede, savršeni osmjesi, i što ja znam....Nije to bitno. Bitno je poštivanje, interesi i ljubav. Da nje nema ne bi svijeta bilo. A volimo svi po redu i po neredu....Jer volimo. Jer nam je to u naravi. Voljeti....Razumjeti, saslušati. Naći vremena..I za savršeni nos Nikoline Pišpek. Zašto nam ne bi nekakve kao trivijalne stvari malo uljepšale dan.
Hrvatska zemlja voda...Hrvatska zemlja ljudi...i daj Bože Hrvatska zemlja osmijeha.
A teško jest ponekad. I ramena su mi teška...I idem udrit brigu na veselje. Kasno je meni u ovom danu....Dugačkom...Punom kapi kiše, sudbina, ali i osmijeha.
I ne vjerujem u crno. Ma koliko bilo moderno ove godine...Možda odjeća. Možda ja ponekad. No crno nije crno, a na koncu i crno je nekoć bilo bijelo, pa je samo odabralo biti crno. Odabir. Ključna riječ je odabir. Što i gdje želiš biti i kako želiš zbrajati. Jedan je jedan. I svaki jedan nije jednak. Jer nisu jednak jedan oblak i jedna jabuka ili jedan kesten. A jedan i jedan mogu biti dva, tri, pet, sedamnaest....Govorim o timovima, čoporima ili ne znam što sve mi nije na pamati. Sinergija kako bi se to učeno reklo.
Sloga prije svega...I druženje. I apeliram na vrle blogere zagrebačke da se opet druže...da se izlazi i banči....prvo imam materijala za pisanje, a i dugujem ispriku jednom tridesetgodišnjaku. A gdje je moja pamet tonight. Nema je. Mama usisava, nećak vozi autiće, a moja je jel negdje...
No hard feelings....
Pusa svima by Bouncing Ball
Post je objavljen 29.09.2005. u 20:03 sati.