Čudan neki dan danas...jebote. Ne znam koliko ste vi osjetljivi na vrijeme, ali mene majke mi svaka promjena ubija. To znači da sam zadnje vrijeme...često ubijena J Klima odlazi u kurac.A poneki skupa s njom. U danima kao što je današnji od kad se ujutro ustanem iz kreveta imam osjećaj kao da mi cijelo nebo sjedi na vratu.... a da nije baš lagano. Pritišće me svakom minutom kao da od mene u svakom trenutku želi napraviti placku. A ja se kao ne dam, sve svoje snage i svu silu koja mi je dana pokušavam usmjeriti na to da se izravnam, i onda.... još gore... pritisak se prebaci s vrata na glavu, želudac mi se okreće od bilo kakve pomisli na hranu, kava ne dolazi u obzir ni pod koju cijenu ( ako ju popijem mrtva sam bar tri sata), noge mi se pletu više nego inače i onda zaključim.... takav dan je najbolje provesti u krevetu, a iz zaključka izlazi post – zaključak tada bismo više od pola života proveli u kravetu, jer kao što rekoh...klima se sjebala totalno. Onda imam dojam da su svi ljudi kompletno pomahnitali. Jutros se odvazem u grad, a djeca pretrčavaju cestu ko muhe bez glave, žene izgledaju totalno izbezumljeno kao da prvi put vide automobil i ne znaju šta je to, starci misle da su oni najglavniji ...i opet zaključak...u takvim danima je najbolje ne izlaziti iz kuće.Vratim se ja tako doma, a kako još uvijek živim sa starcima, svi živčani...ništa im ne ide od ruke, samo kukaju, nije im dobro, ništa im ne valja...i onda opet zaključak....ma najbolje je takve dane provesti sam u sobi. I odem ja tako u sobu , među svoja četiri zlatna (ustvari su plava) zida i legnem spavati, a osjećaj kao ću svakoga časa iskočiti iz vlastite kože, sve me svrbi, ne mogu spavati, soba mi se vrti kao da sam pijana, treba mi zraka....i ponovno izlazim van, ovaj put bez auta, pješice.....počela je kiša i vidi vraga evo....zrakaaaaa i nestade tlaka.
Post je objavljen 29.09.2005. u 17:18 sati.