Sudionici:
Šogor - izuzetno sportski tip, bivši rukometaš
Nećak Senior (NS)- 7. razred, izuzetno sportski tip, isprobao sve moguće sportove, trenutno je na rukometu
Nećak Junior (NJ) - 2. razred, izuzetno nesportski tip, više umjetnički i nježan
Vrijeme zbivanja: početak školske godine 2005/2006
Mjesto: dnevni boravak obiteljske kuće
NS ulazi u kuću sav crven, znojan i zapuhan, skida torbu s ramena i muški ju zvekne nasred dnevnog i izvali se na fotelju.
Šogor: Kaj je sine? Jesi živ...
NS: Joj danas nas je uništio, dva sata... Igrao sam skoro cijelo vrijeme, zabio sam tri gola. Onaj glupi visoki me odvalio po nozi i sad me sve boli...
Za to vrijeme NJ se zadubio u nešto na TV-u.
Šogor pun nade: A ti sine? Hoćeš se ti upisat na neki sport ove godine možda?
NJ mrtav hladan: Pa upisao sam se. Kaj ti nisam rekao?
Šogor zasjajenih očiju jer se i njegova mlađa uzdanica uputila njegovim stopama: Nisi. A šta ćeš ti trenirat?
NJ još mrtvo hladniji: Šah.
Šogor se počne smijat ko lud: Bravo sine. Nemoj se slučajno oznojit.
Rasplet priče:
- moj nećak mlađi se jedini na cijeloj školi prijavio za šah i skoro je bilo otkazano, onda se ipak našao još jedan dječačić i sad njih dvojca "treniraju šah".
Preksinoć je imao prvi trening.
Došao je doma sav ponosan i naravno kao žrtva za igru je pala teta.
NJ: Hoćemo igrat onak kak mi igramo ili ćemo po pravilima?
Ja skrušeno: A znaš da ja ne znam po pravilima. Moraš me naučit prvo.
NJ: A dobro, budem te jednom. Ajmo onda ovak kak ti znaš.
I mališan se skroz dobro drži. Matirala sam ga uz pomoć kule, kraljice, lovca i kralja i nakon jedno 20 minuta igre.
Moj mali šahist :)
Post je objavljen 29.09.2005. u 16:22 sati.