Sprema se turbo ludi odličan vikend u Zagrebu. Dolazi nam 10 000 ljudi iz inozemstva na 16th World Corporate Games. Hrvatska ima čast ugostiti ih prvi put u svom mladom životu. Naravno, bit ću tamo, navijat za svoju ekipu, koja god to bila. „Malo“ ću škicnuti i strane komade, mislim ipak ima preko 3000 sudionika + popratna ekipa. Što znači bar 1500 muških osoba starijih od 18 (to su korporacijske igre, znači moraš raditi negdje da bi sudjelovao. To također znači da će 90% njih biti stariji od mene, jer sam ja tek diplomirala. A strane korporacije neće slati na dalek put baš neke tamo pripravnike sa srednjom školom koji su tek počeli raditi. Radije će slati svoje visoke obrazovane ljude koji se vjerojatno nisu nikad bavili sportom, nego samo štrebali. Ali tako i tako cilj igara nije sportska pobjeda već druženje i zabava, sklapanje prijateljstva i poslovnih kontakata. Na ovo zadnje sam se značajno nakašljala) (jebate koja logika).
Navečer je party. Hm, VIP party. Naravno idem. Besplatna klopa i cuga, dobra muzika, i puno mladih ljudi. Ma ko ne bi išao?
Iste subote navečer počinje Noć gutača reklama. Tamo će se svakako pojaviti samozvana hrvatska kremica. U gradu kao što je Zagreb to je događaj mjeseca. A na spomen takozvane elite, smučilo mi se, pa je odluka definitivno pala na pridruživanje raskalašenoj gomili na Jarunu.
Vidjela sam raspored poslovnih puteva za sljedećih mjesec i pol dana. Nema gdje me neće biti. Od Prevlake pa sve do Dunava… po par dana svugdje. Savršeno! Ipak, ovo ustajanje svaki dan (pre)rano ujutro me ubija u pojam. Nisam to baš tako zamišljala.
Bez obzira na loše strane svakog posla, pa tako i mog, svejedno imam skoro najbolji posao na svijetu. Jedino bi bilo dobro da se radi 4 dana u tjednu, a 3 odmara. Mislim da bi to svima odgovaralo. Jer ovakav način rada godinama nije human. I ljudi bi mogli početi mrziti svoj posao. I ljude koji s njima rade. I svoj kompjutor. I auto kojim se voze na posao. Ili tramvaj/bus. A to nije dobro. Za njihovo zdravlje i sigurnost, a sigurno je i štetno po okoliš. A možda takvi mrzovoljni nećemo moći ni u EU. A to svi tako jako želimo. Zato predlažem da izglasamo referendum: samo 4 radna dana u tjednu. Tko je za, nek se javi!
Post je objavljen 29.09.2005. u 16:18 sati.