Kako ova zajednica ekponencijalno raste ponekad su potrebite povremene intervencije u hardverskom smislu. U svemu tome, em jučer par puta nisam odblogala, em mi je ukralo dva odlična komentara na post od jučer od Sadistica i Riječanke, nešto kao da se pretvaramo u Nazi državu, slabi i bolesni preko žnore do eutanazije i njen...eh neću ponoviti.
Ne nismo savršeni. I da kiša pada. No to nema veze.
I dok se jučer činio dan u kojem neću ništa obaviti, danas je opet bio takav u kome sam gotovo sve obavila.
Čeka me još toga dosta i kiša jest dosadna.
Jesen je neobična. I to vrlo. Još uvijek čekam poziv koji danas nije stigao. Još ne.
U torbi mi jest Glorija. Koju ću doma prelistati u neko doba kada kasno stignem.
Svi su se danas zavukli u svoje prostore, svima se nekud žuri, a ja sam i bez kišobrana. Poput mnogih. Dogovor odgodila za natkriveni prostor.
Rasprava danas koja je najbolja pizza u gradu.
Stara Sava vodi. Radi do kasno u noć. Dovoljno mjesta na parkingu. Iskreno i ja volim tamo otići. Doista.
A sad rečenica. Manje radim, a ista mi je plaća. Vrlo lijepo. Zapravo utopija. Ili ne u današnje doba. Jednostavno ta je osoba imala sreće. I jedan sms. Vrlo me je razveselio. Regina hvala.
Post je objavljen 29.09.2005. u 14:48 sati.