Compadres,
nemojte misliti da silujem. Nije mi to namjera, ali eto opet osvrt na komentare tog posta.
Slažem se sa Vladijem da to mora, jednostavno, doći. Tako je najbolje, najiskrenije, bez pozadinskih namjera, ... ma hrpa toga plus.
Jedan minus postoji - jedan, ali zeznut do boli. Vrijeme.
Nekako sam pobornik one "zgrabi šansu, ako je prava", jer teško da će se ponoviti.
Ja osobno sam non-stop probao, kao mnogi. Nakon ... ihaj ... vremena ukazala mi se šansa i ja sam je ulovio. To znate, Banda je nastala nakon mnogih i mnogih pokušaja.
Poljski primjer, koji Vladi navodi, je primjer. Ali poljski, ne naš. Nije pravilo. Oni barem mogu reći da su pokušali. Mi još ne.
Razumijem osobnosti ljudi, vlastita viđenja, vlastite ideje, razumijem i, ako postoji, ljubomoru ako su nešto postigli - sve je to ljudski sviđalo se to nekome ili ne.
No, postoje i viši ciljevi, do kojih se dolazi gradnjom. Opet treba vremena, no, za razliku od onog predhodno pomenutog, tijekom ovog vremena se teži ka cilju, malo po malo slažu kockice.
Kad prođe neki period, koji je rezultat?
Ono prvo vrijeme je prošlo u iščekivanju, ništa napravljeno nije.
Ovo drugo vrijeme je isto prošlo u iščekivanju ostvarenja cilja, ali se nešto napravilo, neki prvi, drugi ili n-ti korak.
Cubismo nije samo Banda - oni su institucija. Nastala isto kroz jedan period, sa raznim oscilacijama u napredku, no non-stop radeći.
Caimáni, ne sramim se to reći, jer nema razloga za to, prate taj put, jer je dobar, pa isto, polako, idu naprijed, non-stop radeći kako i koliko mogu. I mi bi postali institucija.
Različite smo Bande, svaka ima svoj identitet, a opet, kao što vidite, usko surađujemo i još ćemo više.
Napravili smo cijelu zbrku tom suradnjom, ali samo kod onih koji ne kuže da su ljudi u Cubismu i u Caimánu prvo Ljudi, pa zaljubljenici u tu glazbu, a onda i kolege koji poštuju jedni druge.
I oni i mi smo, na tom putu, pojeli ... koješta, a najviše ponosa, da bi se došlo do nečega.
Ali ne jedni od drugih nego od istih od kojih i vi pojedete ... to isto. :-)
Zašto ja toliko pišem i dosađujem vam s ovim?
Dosađujem? Onaj kome dosađujem, neće čitati, zar ne? Kao TV - promijeni kanal.
Zato što sam bolestan od podjela koje donose močvaru. Salsa i ustajala močvara? Nikako skupa.
Rekao sam, u tom postu od 22. kako naša zemlja može postati centar za ovaj dio Evrope. To je svima jasno.
Ne znam koliko ste primijetili one komentare, na neke postove, gdje su svi oduševljeni novim licima na party-ima (bilo je to nakon otvorenja sezone u Lake-city-u, zar ne?).
Ljudi padaju na organizaciju, ona im daje sigurnost i uvjerava ih da svoje vrijeme neće baciti u vjetar, da će doživjeti svoja očekivanja.
Koja je prva pohvala bila za Rovinj? Organizacija i show. Zajedno.
A sjećate se Bandinog osvrta na svirku u Rovinju - toliko novih lica. Zadovoljnih lica.
I kad se dobije masovnost, recite mi koji će to ugostitelj ili vlasnik prostora raditi face tipa "kiseli krastavac" na pomen salsa-party ili imati ... ma ko ih šljivi. Tada postoji problem kako napraviti sve te partye. Oni bi zvali i vas i nas i ... sve što je u vezi sa salsom, jer Salsa znači događaj, a oni vole da se Događaj desi kod njih.
Moja mi je bolja polovica jednom rekla kako je nisam zaveo ničim drugim nego dosadnošću. :-)) I tek kad je popustila da, eto, vidi tko je taj dosadnjaković ... najmlađi Dalton ima 17 mjeseci. :-))
2. Salsa festival će brzo - sad već se trebaju raditi materijali za prezentaciju. Budite pametni kao što i jeste, ali ... nekako ... niste toga ni svjesni. :-))
Post je objavljen 29.09.2005. u 10:02 sati.