Budući da sam se nakon određenih prozivanja, što usmenih, što pismenih, osjetio prozvanim, odlučio sam postati hiperaktivan. Inače, riječ hiperaktivan potječe od riječi hyper, koja dolazi iz srpskog jezika, a u prijevodu znači mnogo, te od također stare srpske riječi activity, što znači jak. Dakle, odlučih da budem mnogo jak. A kad ja nešto odlučim, onda je to–to. Tu nema vrludanja, cile–mile, ovo-ono, šmucike i šta ti ja znam. Oni koji me dobro poznaju znaju da kada nešto čvrsto odlučim, gazim do kraja bez pardona. Sada se sigurno cijeli svijet pita kako jedan ja, koji sam toliki jadnik da sam se uhvatio u kolo s četiri kompletna idiota i piskaram tu zajedno s njima, mogu odjednom postati mnogo jak. Pa odgovor je krajnje jednostavan: NOBELOVA NAGRADA!
Ljudi moji, mi razbijamo glavu kako da iskemijamo taj prvi milijunčić (naravno ne kuna, to je smiješna para), a moj bivši prijatelj Hija sve mi je lijepo objasnio kod šestog piva na terasi u našoj omiljenoj birtiji večeri jedne. Naime, Nobelova nagrada je taman nešto preko milijunčića dolara. U najžešćem jeku ovoga, u povijesti nezabilježenjoga, linča na mene, usmenog i pismenog, prisjetih se mudrih riječi već navedenog bivšeg prijatelja o dotičnoj nagradici i njegove opservacije u smislu «šta, kurac, pa to je zicer». Sada kada sam svega u potpunosti svjestan, samo je moram dobiti. Nagradu, naravno.
Odlučio sam se natjecati u disciplini za najbolju knjigu. Napisat ću godinama najavljivano remek-djelo po imenu «Remek-djelo». Kako mi je brat vlasnik grafičko-izdavačkog obrta, eminentnog u ovom dijelu Evroazije, lako ću objaviti taj skup madahnuto povezanih misli koje će poteči iz moje odlučne glave. Ne želeći u ovom trenutku iznositi puno detalja u svezi glede toga u budućnosti antologijskoga djela, otkrit ću exklusivno da će se radnja odvijati u jednoj krigli na divljem zapadu nešto poslije ponoći, a da će glavni likovi biti nacionalno osvješteni mumificirani mikrobi izvanzemaljci, a bit će i sporednih likova, a bit će i mrtvih. Dakle, jedan monumentalni ep o pristojnosti i sljepoći, čitak svima od 4 do 44 godine koji znaju ćirilicu. Oborit ću sa stolica žiri, koji će mi ukazati jednoglasno povjerenje kao dostojnom da konačno već jednom maznem tu Nobelovu nagradu. Mislim da ću godinu dana nakon toga imati dobre šanse da obranim titulu s «Remek djelom 2», jerbo, ako se ne sjecate bivši drugovi i drugarice, donio sam madr faking odluku da postajem hiperaktivan. Tu, i još onu da više nikad ne cugam. Vidjet ćemo čija majka crnu vunu prede. Radit ću na tome, ako treba, i dva sata polugodišnje! Osim, normalno, vikendom, praznicima, na godišnjem. I kad budem bolestan. Ti i još neki izuzeci se odnose i na cuganje.
P.S.
Sranje, potpiso Deranja.
Hmudek Vel'čanstveni
Post je objavljen 29.09.2005. u 10:33 sati.