Pregled posta

GRAD KOJI SE OGLEDA U DRAVI

Osjećam se kao Liliputanac u domovini Gullivera. Naime, ovdje je sve tako veliko da trebate ohohoho hodati da biste stigli s jednog mjesta na drugo. Recimo, od jednog zavoja ceste do drugoga hodate nekoliko sati.
Eto, jučer sam odlučio svratiti u Baranju, tamo do Zoo-vrta, proći kroz Tvrđavicu i obnoviti neke uspomene. Nije to neki dug put, ali kad se sve zbroji, onda proizlazi da sam prešao 21 km. A gotovo da nigdje nisam ni bio.
Odnosno, svratio sam samo u dvorište Osijeka, kako sam nazvao lijevu obalu Drave.

SUSRET S ĐAPIĆEM
Prije nego što krenuh u Baranju, prošetao sam središtem Osijeka. Volim starine, volim povijest, a u Osijeku gdje god stanete – stali ste na povijest.
Domaćin mi je hotel Central, jedan 116 godina elegantni i otmjeni starac u kojem moram napisati jednu kratku priču.
I, tako, gledam ja stare osječke ljepotice, to jest zgrade, kad spazih mnoštvo novinara, fotoreportera i TV snimatelja.
Pogledam malo bolje i vidim da se informatička elita okupila oko gradonačelnika Ante Đapića. Kud svi, tu i ja. Snimih gradonačelnika u šetnji gradom. Potom se pozdravismo i dogovorismo šetnju gradom.
Volio bih grad vidjeti njegovim očima.
Naravno, ovdje valja reći da mi prvi dojam govori da je Đapić vrlo popularan u gradu.
A koliko sam mogao procijeniti u kratkom susretu i Đapić se dobro osjeća u ulozi gradonačelnika.

BARANJA
Odavno osjećam poštovanje prema Baranji, jer je Baranja najplodniji dio Hrvatske.
Hodam između šumarka topola i polja kukuruza.
I, jedva da ih razlikujem po visini. Kukuruzi se proteglu u zrak, kao da žele biti ravnopravni visokim i elegantnim ljepoticama-topolama. Toliko su visoki.
Kažu, što god posadiš u Baranji – izraste ogromno. Ako ne vjerujete, svratite i uvjerit ćete se.

MALA ČARAPARICA
Tvrđavica je malo mjesto. Tu je zoološki vrt, Copacabana, lijepo uređeno osječko kupalište s bazenima i svim ostalim što gradsko kupalište treba da sadrži. A tu su i poznate Katakombe, pri kojima je i mala amfiteatarska scena i spomenik žrtvama Domovinskog rata.
Tu sam u siječnju 1992. godine doživio najnestvarniju sliku u ratu. Obilazio sam sa Žarkom Potočnjakom, Jarom, Đurom, Sukijem i drugim momcima bojišnicu u Baranji i svratili smo u Katakombe, jer je tamo bilo zapovjedništvo. Naravno, u zapovjedništvu nije bilo nikoga, jer su svi bili u rovovima. U jednoj od soba sjedila je mlada i vrlo/vrlo lijepa Osječanka.
Osječanke su baš lijepe djevojke, ali ova je bila posebno lijepa. Žarko i ja zastali smo, ne vjerujući da vidimo ono što vidimo.
A ona se uopće nije obazirala na nas. Sjedila je i krpala čarape. U jednoj je ruci držala žarulju od 60 svijeća, a u drugoj iglu i konac. U tom je poslu ništa nije moglo omesti. Koncentrirala se na krpanje čarapa toliko da nas nije ni primijetila, ni čula, kao što nije ni čula žestoko gruhanje raznog oružja.
Hodam Katakombama i kao da očekujem da će naići ta Mala Čaraparica, kako smo je Žarko i ja nazvali.
Nije naišla. Ostala je samo u mojim sjećanjima. Nedirnuta, čedna, nestvarna – Mala Čaraparica.

UKAZANJE
Meni se zaista događaju nevjerojatne stvari. U prozoru jedne kuće ukazala mi se lijepa djevojčica.
Mislio sam da sanjam, da sam pod utjecajem čestih vidjelica Gospi na staklu prozora i bogtepitaj gdje sve nije viđena.
Protrljao sam oči ne vjerujući onome što vidim.
Djevojčica je zaista bila tamo.
Prišao sam joj bliže i ovjekovječio taj trenutak: djevojčica sjedi ispred zatvorenog prozora, puše u staklo, ono se zamagljuje i ručicama stvara razne šare. Kad me je ugledala, prislonila je lice na staklo, pa se činilo kao da mi se ukazala kroz zamagljen prozor. Na koji je opet zakucala jesen.
Eto, tako sam i ja doživio ukazanje.

POGLED S LIJEVE OBALE
Naravno, i druga je obala Drave uređena kao šetalište.
Štoviše, ljepše je šetati lijevom obalom, jer se odatle pruža puno ljepši pogled na Osijek. Jučer je bio oblačan i siv dan, pa je u tom sivilu ljepota Osijeka dolazila više do izražaja.
Naslonio sam se na svoj šćap i promatrao tu nestvarnu ljepotu na desnoj obali. Drava je mirno tekla, donekle bistra, okolo su ribiči sjedili i strpljivo čekali da naleti koja ribica ili ribetina, a ispred mene Gornji i Donji grad kao na dlanu. Tek odavde vidim koliko je Tvrđa lijepa
I ne samo Tvrđa. Nego cijeli Osijek koji kao da se nagnuo nad Dravu i ogleda se u njoj.
Zaista fantastična slika.

Post je objavljen 29.09.2005. u 06:46 sati.