Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/stv

Marketing

Knjiga "Teorija igre ili Postoji li kraj?", Kaja Šegvić Šarić - 1. dio

Zagrijavanje...

Povucimo paralelu

Krenimo od početka.
Ili bolje, krenimo od datuma 16.02.2001. godine. Svijet kompjuterskih igrica željno iščekuje izlazak nove igre na tragu “Diabla”, čija je grafika najavljena kao neusporedivo bolja od grafike u svim do sada viđenim igrama. Jedino što će nova igra imati isto kao i sve dosadašnje je, naravno, podijeljenost igre na nivoe po težinama, mogućnost snimanja svojstava heroja (da ih možemo opet koristiti onakve kakve smo ih “nabildali”, kada počnemo igru od početka) i jasno – postojanje kraja igre.

Razmislimo malo zašto su baš ta svojstva igre osnovna i zbog čega se upravo na njima temelji svaka zahtjevnija i bolje razrađena igra. Nivoi po težinama postoje da se “polako uigramo”, da budemo spremni s našim herojima ispunjavati sve teže i teže zadatke, da oni kroz lakše izazove polako jačaju i budu spremniji na sve veće izazove.

Prisjetimo se igranja bilo koje takve igre. Tokom igranja se obično istakne nekoliko najjačih heroja, koji nam postaju najbitniji - to su oni heroji koji su po nekim osobinama iznad ostalih heroja. Njima ćemo tokom igre dodjeljivati najteže zadatke, jer je najvjerojatnije i da će ih oni uspješno obaviti. Naravno, pritom ćemo im i pomagati više nego “običnim” herojima koje ćemo programirati da donose u bazu resurse nužne za napredovanje u igri.
Pri igranju je igrač onaj koji u biti “igra”, koji vodi igru, iako bi se, da sve promatramo iz perspektive nekog od likova iz igre, moglo reći da su pojedini heroji ti koji savladavaju izazove. U isto vrijeme igrač, iz igre u igru, stječe iskustvo koje mu pomaže da sljedeći put sve puno bolje odigra. Njegov um je onaj koji pamti najbolja rješenja i primjenjuje ih u svim sljedećim igrama.

Na ovaj način se postiže stalno napredovanje u igri – dolaženje do viših nivoa, s ciljem ostvarenja cilja igre, to jest dolaska do kraja igre.

Čudno kako je cilj igre upravo dolazak do kraja igre.
Pod pretpostavkom da kraj postoji.

Krenimo sada ipak od početka.
Obuhvatimo sve ljudske pokušaje da se objasni svijet koji nas okružuje – znanost i sve religije, matematiku, astrologiju, budizam, teoriju reinkarnacije i duhovnog razvoja duša, teoriju kozmičke pravde, Vedsku znanost i modernu fiziku ... – u jedno.

U jednu igru.


Post je objavljen 29.09.2005. u 00:52 sati.