Evo jedne teme gdje očekujem mišljenja onih koji me čitaju. Naime, znače li vam što imena: Alen Macinić, Saša Tklačević, Krešo Jengić, Ana Gotovac i još neki kojih se ne sjećam. A da li vam pozanto zvuče imena: Radoslav Dodig, Robert Pauletić, Mirko Miočić, Robert Lojpur? Svi oni su bili na neki način televizijske ličnosti u svoje vrijeme. Prvi i danas postoje i imaju već drugu generaciju, e sad ove nove uopće nsam uspio zapamtiti, samo sam skužio da ima par jebozovnih cura i jedan pripadnik romske manjine. To vjerovatno radi podizanja atraktivnosti (sisate cure) ali i političke korektnosti (cigo). Nekako mi se čini da je Big Brother vrhunac TV silovanja bespredmetnošću, za što su nas komercijalne televizije uigravale s nekakvim Story supernovama i tako nešto. Od tih likova zapamtio sam samo Marina Tironija, pušača trave (zato mi je valjda i bio simpatičan) koji se eto negdje izgubio, valjda zato što je koketirao sa opskurnijim medijima poput Klika. U svakom slučaju šokiralo me koliko je to bilo gledano, pa čak i od navodno ozbiljnije publike. Pamtim recimo, neki moji znanci, mladi par, ona odvjetnica, on sudski savjetnik, to im je bio glavni događaj, čovjek bi mislio da su to ipak intelektualci i da ih te stvari ne tangiraju, ali...
I tako spomenuta grupacija ljudi eto u 21. veku predstavlja TV zvijezde, iako većina njih nije demonstrirala nikakvu posebnu osobinu. Osobito Big Brother, radi se o hrpi nekakvih bezveznjaka koji su se dobrovoljno zatvorili u nekakav eksperimentalni prostor pokriven kamerama da svi mogu gledati njihove svakodnevne bezveznosti i slušati pizdarije. Da su im barem podijelili oružje, kao u "Battle royale" japanskog redatelja Kinjija Fukasakua, gdje se jedan razred iz srednje škole poubija u sličnom okružju jer može preživjeti samo jedan. To bi bilo zanimljivo. Svi čekaju seks, ali seksa ima dovoljno u pornjavama koje se mogu nabaviti sveudilj, i stilski su obrađene i čovjek može baciti poštenu drkicu.
Ja ne mogu odgledati ni 5 minuta tog sranja od Big Brothera.
Za razliku ovih kraljeva prosječnosti u davna vremena drugonavedena skupina bili su legendarni pobjednici Kviskoteke iz osamdesetih. Nažalsot nisam uspio naći sva imena tih velikih pobjednika, po ovom prilikom molim za pomoć ako netko to ima. Za razliku od današnjih tv ljudi koji nastupaju 24 sata na dan kroz tri mjeseca, ova ekipa imala je samo sat i pol tjedno četvrtkom navečer. Borili su se
jedan protiv drugog i to znanjem, za razliku od ove reality ekipe, oni su demonstrirali posebne sposobnosti. Sposobnost vrhunskog enciklopedijskog znanja. Sam urednik Kviskoteke Lazo Goluža nazvao ih tragicinično vitezovima uzaludnog znanja, jer zaista kakva im je korist od tih znanja osim u kvizovima, a nagrade u kvizovima nisu bile velike. Miočić je doduše napravio posao u Milijunašu, postao brand name kviz igrača, nešto poput hrvatskog Charlesa van Dorena (vidi Redfordov "Quiz show"). Dodig je faca bio i ostao, kakva dominacija u Kviskoteci, kasnije ugledni kolumnist i zastupnik u BeHa parlamentu, jedini koji je mogao bit joker zovi Miočiću. Pauletić piše knjige, Lojpur je pao na pola milijuna na Milijunašu (pravi znalci kvizova su to pratili kaobitna događaj). Ti ljudi ipak nisu ni približno poznati kao oni drugi o kojima sam pričao, a nisu previše ni profitirali od svog znanja.
Pitam se, a i one koji čitaju ovaj Blog: mogu li se ove dvije skupine televizijskih ličnosti uopće dovoditi u vezu, i zašto bi jedan Saša bio zanimljiviji od jednog Lojpura.
Post je objavljen 28.09.2005. u 22:34 sati.