Nemoj gledati oko sebe, tebi govorim.
Jesi li prije nego li si počeo čitati ovaj tekst provjerio da li su ti oči otvorene.
Da li si primijetio da si neshvatljivo i bez razmišljanja došao upravo ovdje. Da li si razmišljao o tome što je ispred tebe?
Nekoliko klikeva mišem, par letimičnih pogleda na ekran svoj kompjutera i našao si se ovdje.
Koliko je slika, tekstova, poruka prošlo kraj tebe u zadnjih nekoliko minuta, a da ih nisi ni svjestan. Prikupio si hrpu informacija koje polako i temeljito ulaze u tebe. Nisi ih ni svjestan, ali one su u tebi. One su sada dio tebe (htio ti to ili ne). S takvim informacijama hraniš svoju dušu, a sad pogledaj kakve su to informacije. Jesu li one dostojne čistoće tvoje duše. Da li želiš svoju dušu hraniti takvim informacijama (svatko zna što je zadnje pročitao i vidio, pa neka si sam odgovori).
Počeli smo sve raditi automatski -
upali kompjuter - spoji se na internet - vidi vijesti - pogledaj poruke - pogledaj blog - par trenutaka oduševljenja - i - nastavi dalje...
Isto tako i sa životom -
probudi se - pojedi nešto - pogledaj TV - spoji se na net - pošalji koji sms - večernji film - idemo spavati i ispočetka...
Zato s pravom pitam: Jesi li provjerio da li su ti oči otvorene?
Probaj ZAPRAVO otvoriti oči. Makar na jedan mali tren, sekundu.
Neću govoriti što se dogodi u tom jednom trenu - to je na tebi da otkriješ.