U utorak sam meditirao nakon dobre i oslobađajuće šetnjice. Bio sam nabijen pozitivnom energijom, i onda je je sve eksplodiralo u meditaciji. Erupcije ljubavi, zanosa, oduševljenja. Evo i sad mi počinju zujati uši kada o tome pišem. No tek nakon žestokog napora da se djeluje na onu koja me mrzila, kako bi promijenila stav. Složio sam navečer nekoliko bitnih mailova, od kojih su neki opet uzrokovali ispravljanje kičme i zujanje u ušima tijekom pisanja, uz konstantno oduševljenje. Na chatu sam našao rusku sestrušku koju ću uskoro vidjeti u Ženevi, pa sam i s njom proveo prekrasnih sat vremena on line. No, kako zaspati sada? Sve bruji od energije, živosti, euforije. A ja uz to gladan, užasno gladan. Dok sam pisao mailove i chatao sa sestruškom, nestajala je glad, žeđ, umor, sve. No, kasnije, nivo je opao i na kraju sam imao problema zaspati. Tako da nisam puno spavao prošle noći pa sam jutros bio prilično grintav. Napunjen energijom, ali više ne pametan. A na poslu me dočekala prava nervoza jer je sve prestalo funkcionirati, u 3 grada u samo 15 minuta vremena. Naravno da sam se živcirao cijeli dan i da sam ga potrošio na uzaludno pokušavanje sređivanja stvari na daljinu. Istovremeno me uhvatila manija da sjednem s šeficom i da joj kažem da mi se sviđa. No, bilo me sram jer sam vikao niz ured čitavo jutro. Jedini razlog koji me tjera da popričam s njom jest taj što stalno imam osjećaj da reagira na mene. Želim vidjeti da li umišljam ili ne. Znam da ima nekoga, no svaki put kad smo duže fizički odvojeni meni stižu slike s laganom simpatijom s njene strane. A jednom sam osjetio i prilično jaku ljubomoru dok sam glasno pričao s jednom drugom curom u istoj prostoriji. Ah, ti osjećaji, tko će ih razumijeti. Vrtlog se nastavlja...
Post je objavljen 28.09.2005. u 21:26 sati.