Marketing
Naša svakodnevnica...
Danas sam sva razdengana. Oni koji ne znaju što bi ovo moglo značiti neka potraže odgovor kod SuperSaleta.
Kao prvo jučer me totalno izbezumio ovaj ludi blog. Kako neki ljudi nemaju obzira prema nama jadnim ovisnicima, hoću reći korisnicima ovoga bloga, to je naprosto prestrašno.
Požurim se napraviti sav posao što prije da ostatak radnog vremena mogu blogat a ono friška figa! Nema bloga, crklo sve, ni mukajet, a ne bi stavili neku obavijest nema šanse, a to što mi nisu ni odgovorili na moj upit da koji vrag se događa, ni to im ne služi na čast. I što onda raditi ostatak radnog vremena kad sam prvu polovicu bila hiperproduktivna, pa ništa pametno u svakom slučaju. Osim što sam uporno pokušavala ostaviti komentare i ući u blog editor, na foru ako pokušam 1276. put možda upali, izglodala sam sve olovke koje imam u uredu i lagano se preznojavala, da nisam morala ići doma, vjerojatno bi uslijedila faza grickanja noktiju...Ma ne nije to ovisnost!!!
Onda lijepo dođem kući, umorna kao pas (s ponedjeljka na utorak sam spavala samo 2 sata) i umjesto da se malo odmorim jer moram ići davati instrukcije svojoj dragoj nećakinji, a ja pametna sjedi za kompjutor i pokušaj opet. Nikad se ne zna, možda 1277. put bude sretan!
Uglavnom izludilo me, a vidim trenutno stanje nije ništa bolje jer sam pokušala ostaviti neke komentare i nisam uspjela. Ako mi ne objavi ovaj post dižem bunu!
Dobra vijest (ovisi kako se uzme) je što sam jučer dobila dvije nove kreditne kartice. Sad ih imam sve koje postoje. Skupljam kreditne kartice, to mi je novi hobi. Nadam se samo da me taj hobi ne će odvesti na putovanje u KZ Požega.
Još jedna stvar koja mi je digla živce bila je moja liječnica, odnosno hrvatsko zdravstvo čega je ona dio.
Naime, liječniku idem doslovno jednom u 2 godine, odnosno samo onda kad sam recimo prehlađena pa procijenim da se ne radi o običnoj prehladi nego bronhitisu ili angini ili nešto slično gdje će biti neophodni antibiotici. Za sve ostalo idem u Polikliniku Sunce jer si uplaćujem privatno dopunsko zdravstveno osiguranje baš zato da ne moram čekati na svaku pretragu nekoliko mjeseci.
I onda se ja koja radim i moj poslodavac uredno uplaćuje svaki mjesec veliki iznos za to isto zdravstveno osiguranje jednom u sto godina sjetim doći tražiti nešto i ona me odbije, kaže ne može mi dati tu uputnicu jer to daje specijalist. Dobro! Onda dođem za nešto drugo s nalazom od specijaliste privatnog, ne može mi napisati recept jer sam išla privatnom specijalisti. Pa tko je tu lud? E tu sam se posvađala i rekla da sam se raspitala i da se to itekako može, da je svejedno je li privatni ili neprivatni da mi ona kao moj liječnik može to propisati uz naznaku da je na prijedlog tog i tog specijaliste, isto kao što mi je mogla dati i onu uputnicu, samo nije htjela, a ne nije mogla. Da se nisam posvađala ne bih dobila ni te tablete.
Poslije mene uđe baba od 80 i kusur godina, (takvih je puno u mom naselju i svi idu kod te doktorice jer - pogodite što – ona njima ispisuje recepte i uputnice šakom i kapom, što god traže, jer su dosadni pa da ih se riješi) i izađe sa cijelom hrpom papira. Da sve bude još bolje isto se dogodilo i sa jednim alkoholičarom, a onda je kao šlag na tortu došao narkić kojem je dala hrpu heptanona i još nekih drangulija.
Pa sad vi meni recite koja je tu logika. Nema za one koji su zdravi i radno sposobni, čije bi zdravlje trebalo čuvati (toliko o prevenciji kao najisplativijem obliku djelovanja), a ima za one koji će te tablete i tako složiti u ladicu i piti kada se sjete, pretrage im ni ne trebaju, ili su svoje stanje sami izabrali.
Sasvim je logično, one recepte i uputnice koje je dobila za mene već odavno je ispucala valjda na tog istog narkomana, pa kako će onda biti za mene.
Pitam se samo na kraju zašto uopće plaćam to sranje kad i tako sve moram ići privatno i sasvim mi je jasno da posluju s gubitcima kad imaju takvu uvrnutu logiku.
A da se počnem drogirati pa možda nešto i dobijem jer tko će čekati da napunim 100 godina!?
Post je objavljen 28.09.2005. u 10:25 sati.