Nad predgradem velegrada su nabujali oblaci. Od sivila na nebu covjek zna sto moze ocekivati. Ova bijela masa zasjela je nad zgrade, benzinske pumpe i nedovrsene gravinske objekte na koje su se vec verali radnici spremni buciti do rucka. Nebo se spustilo kao ljepljiva secerna vata nad jutro i guzvu na jedinom izlazu iz kvarta. Suncane zrake bljestale su po sofersajbama osobnih vozila i pod niskim kutem ulazile u zivote tek otvorenih ociju. I one zakrmeljene i one pretjerano nasminkane mrstile su obrve. Grcila su se cela zbog zaboravljenih suncanih zraka. Nacas je sve izgledalo kao bjelina prenapucenih skijalista i zatvorenih klizalista. Gume su gazile jedna drgoj po nozi, vozaci se prepucavali, a supruznici vodili nedovrsene sinocne rasprave.
Namjeravala sam dan provesti drugacije. Posjetiti grad u okolici i sjesti na dobru kavu.
Otac je promijenio planove.
(Da pojasnim novima u ovoj trakavici.
Trenutno sam na boravku u roditeljskom stanu nakon jos jedne godine zivota u inozemstvu. Osme po redu. Boravim dva tjedna. Osluskujem njihovu svakodnevnicu i osjecaje koje glavni likovi bude u meni. Majka, otac i brat. Posjeta je znacajna jer sam o nasim odnosima godinu dana razmisljala, plakala i osjecala na psihoterapiji na kojoj se lijecim od teske depresije zaradene u u ranim godinama strogog djeteinjstva, sistema kazni i emotivnih ucjena,stjecanju samostanosti i trazenja sebe. Odlicna stvar u svemu je sto stjecem razumjevanje za sebe, moj i nihov misaon sklop i prvi puta dajem prednost svojim osjecajima. U meduvremenu je griznju savjesti zamjenila samosvijest i zelja za poletnoscu zivota. No vratimo se glavnom liku ovog kazalisnog komada.)
Otac je sinoc povjerio majci da se zeli ubiti. Razloga ima mnogo. Sve se svelo na to da se on trudi, napreze i daje, a da to nitko ne cijeni. Posebno njegova djeca.
Detaljnija analiza lika: odrastao bez roditelja, duge svade sa zenom, ostanak u braku, djeca koja ne ispunjavaju ocekivanja, razraden sistemi dobrog i loseg baziranog na vrijednostima sustanara po brojnim stubistima i rodbine kojoj se nista ne smije dati na znanje, grozota od ljudi na poslu, odlazak kceri u inozemstvo, 6 ratnih godina, razocarenje hrvatskog branitelja u novu demokraciju, svade sa pubertetlijama , otkaz nakon rata i jos jednom djeca koja nisu ispunila ocekivanja..Tu nema rjesenja. Samo navala nabrojenih razocarenja i nezadovoljstava koja par puta mjesecno plusti po slucajnim ukucanima. U ovom zbroju okolnosti ja igram ulogu kcerke. One koja nije ispunila ocekivanja i koja zivi u inozemstvu
Majka je ovo ispricala meni u tri duga nocna sata. Njihov se razgovor odvijao par sati ranije u praznom dnevnom boravku u kojem su trebala sjediti i ta nezahvalna djeca koja su ga dovela u ovu situaciju. Sadrzaj je ostalim licima ove price poznat godinama. Kontekst me nije iznenadio. Redinacija mi je poznata otkako disem medu njima. Fiksacija sitnicama i robovanje skupim plocicama po kojima se ne smije hodati sasvim jasna. Pad case jednak je smaku svijet, a fleka od rajcice na hlacama povod za nabrajanja ratnih nepravdi i iznosa placenih racuna. Sve za nas. Nezahvalne. Sebicne. Neodgovorne.
Trud su ,dans, sporedni likoci, ulozili u trazenje pomoci, potpore, pokusaji bezuspjesni
Mi to ne znamo dati. Nismo naucili sto je ljubav., rekla je majka grizuci usnicu i polako ispustajuci zrak kroz nosnice.
Uozbiljila sam se. Moj prvi nagon bio je da upalimo sva svjetla i sjednemo za stol.
Nemoj to tako dramaticno shvatiti, rekla je majka. A kako da to tumacim?
Znam,zeljela me utjestiti. Spomen samoubojstva i moj imena u istom kontekstu bio je poznat pricip ugnjetavanja osjecajem krivice. Mrzim poigravanja pijunima u krvnom srodstvu. Ovo je ili ozbiljno ili preksilo sve granice odgojnih taktika.
Ostala sam u predgradu cekajuci da se otac probudi i nastavi raspravu samnom. Bacio je udicu, ostavio jesku u rukama majke i otiso lec.
Rucak je bio u cetiri. Majka je ostala na poslu. Razgovarajte o lakim temama, nemoj spominjati sto je bilo jucer.
Sjeo je. Objasnio koliko je on truda ulozio da bi dosao ovdje na rucak. Doma. Sredio je da mu i auto operu ranije neki podredeni jer ne bi inace stigao, pa bi se sramio u firmi. Na pitanje da li mu je drago da je stigao, zapoceo je pricu o nerviranju, zrtvi, poslu i nepodnosljivim sefovima.
Naravno da sam sjela preko puta i presla na strogo zabranjenu temu iskrenog razgovora.
Cula sam da se zelis ubiti i da sam ja jedan od navedenih povoda.Prepala sam se. Htjela bih cuti sto je to bilo.
Ma daj. Pusti me. Krenuo je u obranu ,pa bijeg.Sokirao ga je pristup. Noge stolice zaskripale su po novim plocicama kada je pokusao ustati.
Tata, daj da pricamo. Spomenuo si i mene. Kako cemo dalje? Pa nije to nista i tek tako Niti meni nije bilo lako o ovome razgovarati.
Zavadala je tisina. Potom svi detalji o bratovim nepolozenim ispitima, o neuspjeloj nogometnoj karijeri, primitivizmu.... Tema mene se izgubila.
Predamnom je sjedio covjek koji se gusio u bolnim okolnostima koje su ga ljutile. Izbjegavao je reci nesto o sebi,analizirao druge i slijepo ponavljao mantru vlastitih principa i razocarenja.
Bila sam tuzna. Zbog njegova osjecaja bezizlaznosti i mojeg uvjerenja da bi trebao posvetiti paznju sebi i ne truditi se zaustaviti okretanje planete zemlje.On je izvikao svoje frustracije, ja sam trzila rjesenja, on je betoniro slijepe ulice,a ja konstruirala izlaze na autocesti njegovih zivotnih nacela. Slozio se da je njegov nacin razmisljanja poslijednjih 15 godina neefikasan.
Proteklo je pet sati. u uzajamnom oriranju.Dok nije dosla mama i rekla da ju boli glava od glasnih glasova. Svi ce cuti
Ubojstvo je bilo samo nesto sto je rekao usput. Pa zar si zaboravila da se to tako veli na hrvatskom. Ma to se sam tak veli.
Tesko je gledati osobu kako se muci u vlastitom labirintu. Kako se gusi kao utopljenik u viru rijeke. I ne zeli ispruzene ruke onoga u plicaku.
Ma nisam ja nesretan. To mi je tako samo bilo. Jel tako da je pjevanje znak radosti. Ja ti cesto pjevam kad sam sam i kada znam da me nitko ne slusa. Jedino sto ja volim pjevati tuzne pjesme.
Oboje smo bili umorni.
Tesko je naci dobrog sugovornika jer ljudi ne znaju razgovarati. Je li ovo bio razgovor. Je. Nisam vec dugo ovako dobro razgovarao.
Sada je morao ici ispolirati auto jer vec dugo stoji u garazi. Vozi sluzbeno da ovo ne trosi.
E da, i super kuhas viknuo je sa vrata.
Post je objavljen 28.09.2005. u 02:33 sati.