Ne mogu podnjet sjetu lica tvog
i bremen sjene
što smije mi se iza leđa!
Podrugljiv je ovaj svijet.
Prečesto pobjedu slave pojave
što tjeraju nas da sami bacamo kamen na sebe!
Nekad smo, ljudi moji,
ma kako ovo smiješno zvuči,
nekad smo, stvorovi moji,
ljudi bili!
Da, ovo je, već, zrcalo realnije stvarnosti.
No, bar nam sliku daje
dok slabost neka i njega ne razbije.
Znate što najviše boli?
To što znamo što nam je činiti;
znamo samo...
Post je objavljen 27.09.2005. u 22:28 sati.