Ima nekih davnih istina koje smo zaboravili ili koje nikad nismo naučili. Ne zato što to nismo htjeli, nego zato što nas uče nekim drugim istinama, kadšto i upitnim. Zato povremeno (kad me uhvati pametna zelena sekunda) istražujem domete ljudskih razmišljanja.
Tražim odgovore na pitanja koja se i danas često postavljaju. A odgovori na ta pitanja su odavno izrečena i napisana. Lederman u podnaslovu knjige BOŽJA ČESTICA, kaže: Ako je svemir odgovor, što je pitanje?
Upravo tako.
Kad poželim druženje s meni nekim dragim ljudima, otvorim laptopić i odjednom kao da sam u vremenskom stroju.
Tako sam se večeras našao u društvu s davnim indijskim piscem Šriharsom. Ne znam znači li vam to ime što, ali meni znači.
On se u svoje doba pobunio protiv nekih tada uobičajenih lažnih moralnih načela.
Recimo - mišljenju o čistoći pojedinih kasta.
Jedno društvo istomišljenika se skupi i odluči se proglasiti se naddruštvom. Bogom odabrani.
Šriharsa ne misli tako. Ne mislim ni ja, ali to sad nije važno.
Evo što kaže buntovni Šriharsa:
Samo nerazumni ljudi i nesposobni za rad zarađuju kruh vedskim žrtvama... Ne postoji izvjesnost o čistoći kasta. S obzirom na neukrotivost spolnih pobuda kod muškaraca i žena, nemoguće je reći da je ikoja loza ostala čista otkad postoji, kroz sve mnogobrojne obitelji s majčinske i očinske strane. Muškarci se mnogo ne brinu da se održe čisti, a jedini razlog zašto drže žene u haremu jest ljubomora. Neispravno je smatrati da neobuzdan spolni nagon predstavlja neki grijeh ili da grijesi imaju kao posljedicu patnju, a vrline sreću u slijedećem životu. Tko zna što će biti u slijedećem životu, kad već u ovome životu vidimo da grješnici napreduju, a krijeposni ljudi pate?
Je li zaista tako da grješnici napreduju, a krijeposni ljudi pate?
Post je objavljen 27.09.2005. u 22:06 sati.