Još jedan dug od jučer: naime, ni sami članovi Abbe nisu se držali onoga rečenog u pjesmi "One of us", jer se grupa raspala upravo zbog svađe jednog člana i članice, koji su čak bili u braku. Tak je to kad ne razmišljaš o onom kaj pjevaš.
Danas je na programu:
I don't wanna talk
About the things we've gone through
Though it's hurting me
Now it's history
I've played all my cards
And that's what you've done too
Nothing more to say
No more ace to play
The winner takes it all
The loser standing small
Beside the victory
That's her destiny
I was in your arms
Thinking I belonged there
I figured it made sense
Building me a fence
Building me a home
Thinking I'd be strong there
But I was a fool
Playing by the rules
The gods may throw a dice
Their minds as cold as ice
And someone way down here
Loses someone dear
The winner takes it all
The loser has to fall
It's simple and it's plain
Why should I complain.
But tell me does she kiss
Like I used to kiss you?
Does it feel the same
When she calls your name?
Somewhere deep inside
You must know I miss you
But what can I say
Rules must be obeyed
The judges will decide
The likes of me abide
Spectators of the show
Always staying low
The game is on again
A lover or a friend
A big thing or a small
The winner takes it all
I don't wanna talk
If it makes you feel sad
And I understand
You've come to shake my hand
I apologize
If it makes you feel bad
Seeing me so tense
No self-confidence
But you see
The winner takes it all
The winner takes it all...
Opet oni o ljubavi. I opet ja širim. Vidite, stvari su u životu uvijek takve da vam dobici ideju jedan po jedan, a kad se krene gubiti, onda gubite lavinski. Izgubiti dragu osobu vjerojatno je najstrašnije. Pod tim mislim na one drage osobe koje nam nisu partneri. Ako izgubite nekoga s kim ste u vezi, to može biti strašno, ali opet treba razmisliti, kaj je to točno kaj nas u tom času boli. Je li to naš strah od nemoći, upravo kako se u pjesmi veli, od volje bogova, koja utječe da neko ovdje promijeni svoje mišljenje i ostavi svoga partnera, je li to naš povređeni ponos, koji nam je dotada govoril da smo mi najbolji par za tu osobu, je li to osjećaj nepravde i bijesa...ili sve odjednom? Treba li uopće prianjati uz stvari i ljude, riskirajući svaki put bol gubitka, ili treba biti distanciran od svega, riskirajući pak hladnoću i ostajanje samim? Kako znamo da bu i osoba koja je s nama najbolja, najprijaznija, uvijek tu kad treba - takva i ostala? Smemo li se upustiti u tu unaprijed izgubljenu bitku? Jer nju je nemoguće dobiti - čak i da ta osoba ostane takva do svog zadnjeg dana, jednom bu vumrla. I onda je bol gubitka još veća. Jer, kad se s nekim posvadiš, uvijek postoji mogućnost izglađivanja. S mrtvima više nemaš priliku ni za kaj.
S druge strane, u pjesmi stoji neka druga osoba, ona koja gubitkom prve dobiva. Klasična poslovica - dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Nasreću (ili nažalost, ovisno o vašoj ulogi), i onima kojima je svanulo, kad-tad bu se smrklo. Kolo sreće vrteći se ne prestaje. Zato se nikad ne treba veseliti dobitku dok god neko tuguje. (Jedina osoba kojoj se nikad ne bu smrknulo je Bog. A on nam zapravo otme najviše dragih osoba...) A nažalost, u međuljudskim odnosima, posebice u ljubavi, uvijek postoji strana koja ostane kratkih rukava. I onda ta strana krene racionalizirati: kaj je to kaj on(a) ima, a ja nemam? "Ljubi li te ona ko kak sam te ja ljubila?" Bojim se da u takvim stvarima racionalno nema kaj tražiti, kolko god dugu listu vlastitih prednosti sastavili u odnosu na "tu drugu" osobu. Ubrzo to i sami shvatite, pa onda prelazite na drugu fazu: nadu da bu se osoba čiju naklonost želite steći (ili povratiti) razočarala u onoj drugoj osobi. Sve da se to i dogodi, ko veli da bu se onda vratila upravo vama? Na kraju vas i to projde, i onda dignete ruke od svega toga.
Ako ih ne dignete, onda vam treba stručna pomoć, jer je to opsjednutost.
Mislim da ključan trenutak analize veze nastupa nekoliko meseci nakon njezinog prekida. Ak sretnete opet tu osobu i skužite da vam komunikacija ne funkcionira, možete odahnuti. Bol zbog prekida bila je samo zbog prestanka navike. Isto ko kak vas boli ak prestanete pušiti. Fali vam. Ak pak skužite da tu još uvijek postoji nekaj, onda se treba upitati: je li jednostrano? Za vezu je potrebno dvoje, vama niko ne brani da i dalje volite tu osobu, ali prava ljubav podrazumijeva davanje odriješenih ruku. Je li dvostrano? Hm, pa zakaj onda niste zajedno? Voli li ta osoba još nekoga, na drugi način? Ili je u vezi s nekim drugim samo zato jer se htela skrasiti nakon prekida? Tu se otvara čitav niz solucija, od toga zakaj ste uopće prekinuli i kaj nije klapalo, pa do toga kaj to vas privlači još uvijek. Ako je to samo seksualna privlačnost, ne dirati. Radije ručni rad, s tom osobom u mislima. Pomirbeni seks je sjajna stvar, ali nakon pomirbenog ste se seksa pomirili i sad opet morate graditi neki odnos. A odnos možda uopće nije izgradiv.
Kaj sam ja postal savjetovalište za vezu?
Uglavnom, kad vam neko odnese sve pred nosom, bilo da vam je to bil uragan koji vam je odnesel kuću, žena koja je pokrenula brakorazvodnu parnicu ili neka fufica iz četvrtog srednje s kojom je vaš ljubljeni zabrijal - zdravo je isplakati se. Ali neka s tim plačem iz vas izajde i stres. Nemojte čuvati gorčinu u sebi, jer, ne zaboravite - upravo ste ostali bez drage osobe. A ako nemate uz sebe dragu osobu, nema vas ko pratiti na gastroenterološki odjel. Stoga je bolje da ne razvijate čir.
Post je objavljen 27.09.2005. u 21:24 sati.