Marketing
U jami (rasplet)
Nakon moje kapitulacije i svečanog obećanja da ću učiniti sve što se od mene očekuje, osoba – ucjenjivač malo se odobrovoljila. Otrpjela sam kritike zbog fotografiranja jamskih pejzaža, pentrala se uskim, strmim, kamenim stubama u Predjamskom gradu riskirajući da se vratim slomljene noge ili ruke, hrabro ulazila u sobe za mučenje i fotografirala stol za istezanje tijela (odlučila sam propustiti priliku da malo narastem),
te konačno dobila dozvolu za fotografiranje cvijeća i pejzaža.
Površinske rijeke počele su usijecati u vapnencu svoj put prema utrobi zemlje prije gotovo tri milijuna godina. Na sličicama iznad ovih redaka vidi se rijeka Pivka na mjestu gdje ponire u jamu.
Voda utire svoj put kroz topive vapnenačke stijene stvarajući podzemne pejzaže nevjerojatnih oblika i boja. Velike i male dvorane, uski i široki prolazi, usjeci, strmine i zaravni izmjenjuju se u gotovo dvadeset kilometara suhih, vodenih ili stalno zalivenih rovova.
Naravno, ono po čemu je Postojnska jama najpoznatija su sige: stalaktiti (vise) i stalagmiti (rastu s tla) svih oblika, veličina i boja. Kada se ti oblici spoje nazivaju se stalagmati ili jamski stupovi. Sigama treba deset godina da narastu 0,1 - 1 milimetar. Jasno je zbog čega ni jedan od preko 300 000 turista koji godišnje posjete jamu ne smije odlomiti komadić sige i ponijeti ga kao uspomenu koja će mu na radnom stolu pritiskati papir.
Proteus anguinus, slijepa čovječja ribica, bila bi idealan kućni ljubimac kad joj ne bi smetali svjetlo i klima nadzemnog svijeta. Živi i do sto godina, a dovoljno bi bilo da je nahranite jednom svake desete godine.
U jami žive i brojne druge životinje: hruštevi, skakavci, pauci, račići i stonoge. Međutim, pronađene su i kosti mnogo većih izumrlih životinja, kao što je na primjer jamski medvjed. Je li se medo u jami skrivao pred neprijateljima i klimatskim nepogodama, ili ga je pračovjek - lovac prije više od 50 000 godina donosio kao lovinu i skrivao u jamu (koju je koristio kao ostavu ili škrinju ledenicu u koju je spremao zimnicu), ja zaista ne bih znala.
Voda utire svoj put kroz topive vapnenačke stijene stvarajući podzemne pejzaže nevjerojatnih oblika i boja. Velike i male dvorane, uski i široki prolazi, usjeci, strmine i zaravni izmjenjuju se u gotovo dvadeset kilometara suhih, vodenih ili stalno zalivenih rovova.
Naravno, ono po čemu je Postojnska jama najpoznatija su sige: stalaktiti (vise) i stalagmiti (rastu s tla) svih oblika, veličina i boja. Kada se ti oblici spoje nazivaju se stalagmati ili jamski stupovi. Sigama treba deset godina da narastu 0,1 - 1 milimetar. Jasno je zbog čega ni jedan od preko 300 000 turista koji godišnje posjete jamu ne smije odlomiti komadić sige i ponijeti ga kao uspomenu koja će mu na radnom stolu pritiskati papir.
Proteus anguinus, slijepa čovječja ribica, bila bi idealan kućni ljubimac kad joj ne bi smetali svjetlo i klima nadzemnog svijeta. Živi i do sto godina, a dovoljno bi bilo da je nahranite jednom svake desete godine.
U jami žive i brojne druge životinje: hruštevi, skakavci, pauci, račići i stonoge. Međutim, pronađene su i kosti mnogo većih izumrlih životinja, kao što je na primjer jamski medvjed. Je li se medo u jami skrivao pred neprijateljima i klimatskim nepogodama, ili ga je pračovjek - lovac prije više od 50 000 godina donosio kao lovinu i skrivao u jamu (koju je koristio kao ostavu ili škrinju ledenicu u koju je spremao zimnicu), ja zaista ne bih znala.
A čime sam odobrovoljila mog ucjenjivača? Ma obećala sam! Svečano! Kupit ću mu taj nesretni mobitel s blue tooth funkcijom (pojma nemam što je to)! Zamislite kako je strašno kad vam se djeca (osnovnoškolski sedmaši) rugaju jer imate mobitel star čak godinu dana !!! Užas!!!
Da, da. Ucjenjivač je moj jedini, najdraži nećak koji ponekad komentira (kritizira) moje tekstove potpisujući se kao Hećak. Dobila sam i dozvolu da objavim njegovu sličicu. Malo je mutna, ali dovoljno jasna da shvatite "di che pasta e" fatto mio nipote".
Budući da skoro svake večeri zapamtim blog, našla sam sve nestale komentare (osim dva posljednja) i lijepo ih prepisala (copy-paste) s potpisima autora. Naravno, bez linkova. Eto, za inat nemani koja ždere komentare!!
Post je objavljen 27.09.2005. u 18:50 sati.