Ovo sam našla lutajući na netu:
ODA ŽIVOTU
Tako se radujem suncu
što rano jutrom grane
i svojom blagom toplinom
daruje prekrasne dane.
Svim bićem tada osjećam
da život je doista lijep,
pa zato sa sjajem u očima
promatram okolni svijet.
Čujem povike mornara
i buku brodskog motora,
što se polako udaljuje
put nekog dalekog mora.
Val o obalu jedva čujno pljusne,
zašušti list na obližnjoj grani,
a galeba na bezbrižni let
to plavo nebo neprestano mami.
I dok tako na terasi stojim
udišući svježi jutarnji zrak,
zahvalan sam Bogu što postojim
i što u svemu vidim Njegov znak.
Post je objavljen 27.09.2005. u 18:50 sati.