U gluho doba noći taksi prevozi tebe i trojicu prijatelja – opijene od vina, stranog jezika i nepoznatih žena – iz jednog legla razvrata u drugo. Slike i događaji pred očima ti se pretvaraju u nejasni niz: taksist na čudnoj mješavini jezika nudi odlazak na erotic show, prenašminkana lica bludnica smješkaju ti se i dozivaju te, prijatelji se glasno smiju, čaše se pune i prazne nesmiljenom brzinom.
Sve te to podsjeća na razuzdanu mladost, koju nikad nisi u potpunosti iživio. Osjećaš se kao da deset godina kasnije neki tvoj drugi ja proživljuje i nadoknađuje davne propuste.
U plavo jutro spuštaš se iscrpljen na tuđi ležaj, a glasna glazba još ti odjekuje u ušima, iako te okružuje grobna tišina.
Ni dva sata kasnije već si na nogama, obveze te zovu, a ti si još uvijek u prošloj noći, plivaš u gustoj smjesi dima, alkohola i mesa. Tvoj drugi ja i dalje uživa u proživljenom bunilu, a ti se svim silama trudiš prikriti drhtanje ruku dok šalicu s kavom približavaš ustima. Noževi svjetla režu ti oči i uvjeren si da svi vide kako ti se krv spušta niz obraze. Znaš da umišljaš, događaji u kojima tvoj mozak sudjeluje zapravo su odavno prošli, a možda se nisu ni dogodili, ali to njihovu stvarnost ne umanjuje ni na trenutak.
Gledaj, tamo je park s fontanom! Tamo trebaš otići: svjež zrak u sjeni i voda u blizini pružit će ti toliko žuđeni mir.
Sjedaš na klupu i naslanjaš glavu na grubi drveni naslon. Već ti je bolje. Tvrdi oslonac za glavu nekako uspijeva sjediniti raspršenu svijest. Nema više buke, ne postoji nitko osim tebe. Osjećaš blagi povjetarac i čuješ tek šum sitnih kapljica.
Otvaraš oči, a nad tobom vihori jedva primjetna nit. Netko je kistom povukao po zraku i iscrtao bablje ljeto samo za tebe. Napokon si opet živ!
Post je objavljen 26.09.2005. u 12:58 sati.