Dakle svega - od muziciranja do "bauštele".
Hajdemo redom.
Bili smo pozvani na kongres liječnika za aterosklerozu - moram priznati, malo smo skeptično predviđali kakav će to nastup biti. Bili smo u uvjerenju da će ih biti teško zabaviti - em zbog specifične glazbe, em ... tjah, postoji mnogo predrasuda o liječnicima. :-) Ona, koju smo mi imali, je da se teško "otkače" i zabavljaju, jer poziv im je takav da su, praktički, cijelo vrijeme u temama svoje profesije.
Imali smo i "interesantnog" organizatora, tj. voditelja cijelog tog okupljanja. Svašta smo vidjeli na svojim nastupima i sve ih možemo svrstati u neku od kategorija, no ovaj striček je van svake kategorije.
Od prvog trena si nismo bili ... baš ... nekako ... na istoj frekvenciji, no, zahvaljujući glavnim organizatorima, bili smo još u Zagrebu upozoreni o mogućim ... neslaganjima. :-) I bi tako, kao što rekoh, no, sve je prošlo OK, na zadovoljstvo svih.
Naši liječnici su si dali oduška, no najviše smo, naravno pozitivno, bili iznenađeni njihovim izlaskom na plesni podij na polovici našeg nastupa.
Uz nas su bili i Mamberosi - Vladi i društvo - koji su dali sve od sebe kako bi animirali na ples. I dogodilo se u tom drugom dijelu. Školica, zezancija ... bili su tako koncentrirani da je jedan par pao preko nespretno postavljenih lampi na samom podiju - srećom, ništa strašno. Dapače, ispalo je jako simpatično - proglašeni su kao prve žrtve Salse. :-))
Je, je, položili su ispit kod nas kao ljudi koji se znaju zabavljati znali-neznali plesati - nije bitno. Prepustili su se ritmu na sve moguće načine, opustili se i potpuno razbili iluzije o "ukočenosti".
Hvala im na lijepoj večeri - gušt je svirati i imati takav odaziv publike.
Zbog obaveza morali smo rano u jutro put Zagreba.
U nedjelju se nastavilo na našoj "baušteli".
Radilo se, bušilo (umjetnost je izbušiti rupu u armiranom betonu), postavljalo elemente na zidove, čoju za zvučnu izolaciju, čistilo se, krojilo ... sad se čekaju još neke spužve (koje su, naravno, odavno trebale stići) - i može se raditi.
Naravno, ima još hrpu detalja koje treba srediti, no to ćemo onako, uz put. Glavno je da se sada možemo prihvatiti instrumenata i početi sa planom.
Jest, malo rame muči (lagani "muskulfiber" od bušilice), no što je to prema zadovoljstvu sa učinjenim.
Fakat smo ljudi od gušta - nema nam većeg zadovoljstva nego, na kraju posla, gledati što smo sve napravili, malo to iskomentirati, a nove zamisli frcajuuuuuuuu :-))
Eto izvještaja.
Post je objavljen 26.09.2005. u 09:14 sati.