Mrvim se tiho na svom ramenu
jer jedino ono uvijek je tu
kad ga zatrebam.
U sobi nema ničega osim zidova i tišine
a noć me guši
ostavljajući zraka tek za krkljanje.
Ne bojte se, Vi kojih nema
izvući ću se već nekako i disati do juta. / S.B. /
Kad ti jednom opet
svi okrenu leđa
a tebi baš tada
zatreba malo topline
sjedni pored peći
jer i ona je topla
i zamisli da te to nečija
Ljubav grije toliko
da ćeš se opeći
ako se ne odmakneš
I nemoj reći da sam budala
zbog ovoga što ti rekoh
jer i ja već odavno živim uz tu peć