Probudila sam se u 7:00 sati.Pogledala van još su svijetla bila upaljena.
Srce mi je brzo kucalo kako to kod mene zna biti svake nedjelje ,ispune me osjećaji uzbuđenje ,jer slavim Krista;)
Možda neki tj.većina vas misle da sam luda ,glupa ili idotkinja koja se bavi ''opsjednutošću s vjerom'',
no ja to tako ne zovem ,JER TO NIJE OPSJEDNUTOST VEĆ IZRAŽAVANJE ŠTO VEĆE LJUBAVI PREMA BOGU!
Ja sam sretna što sam u takvom okruženju što znam meni taaaako drage franjevce i sve te ljude.
Danas kao i obično u 9:00 sati sam bila na misu vodio ju je p.Vlado i zaaaista je propvijed bila preeeeeeeekrasna;)))
U ovakvom raspoloženju pronašla sam prrekrasnu pjesmu Phila Bosmansa:
Otvori se radosti života!
Neki ljudi
žive kao u zatvoru
u kojem se osjećaju zaključanima
i čije su rešetke načinili sami ,
rešetke nezadovoljstva i preosjetljivosti,
razočaranja i ogorčenosti.
Iziđi iz sebe
iz svog vlastitog JA!
Otvori rešetke na prozorima
i zaboravljena vrata.
Oslodobi sebe.
Hajde otvori se
za radost
za pjesmu
za čudo da živiš!
Post je objavljen 25.09.2005. u 13:23 sati.