Nedjeljna duhovna misao - "I riječ tijelom postade..."
"Mi lako možemo oprostiti djetetu koje se boji mraka. Prava tragedija života je kad se čovjek boji svjetla."
Platon
Ostajem zatečen pred životnom snagom istinite rečenice koju donosi ova nedjelja: "Zaista kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje"
Koliko lijepih i bezvrijednih rečenica svakodnevno truje naš život, poput suvremenog smoga.
I sami postajemo zagađivači svijeta bižuterijom riječi koje lijepo zvuče, a život je u njima davno usahnuo. Najbolje rečenice i najiskrenije izraze, od kojih duša živi, bacismo u blato.
Poput nedjeljnog ruha oblačimo svoja blagdanska raspoloženja.
A onda ih u predvečerje ponedjeljka skrivamo pred konkretnim životom koji traži da ono što smo nedjeljom obećali kroz tjedan i pretočimo u stvarnost.
Naša riječ postaje ček s pokrićem tek ako iza nje stoji vlastiti život bogat dobrim djelima. Inače je lažnjak, falsifikat i uvreda - i Boga i čovjeka!
Neka Riječ i obećanje živi kroz cijeli tjedan koji nadolazi.
Riječi, riječi, riječi...
Riječi, riječi, riječi, posvuda riječi. Riječi lijepe i ružne, riječi pitome i divlje, riječi blage i okrutne, riječi tihe i bučne, riječi istinite i lažne, riječi potrošene i svježe, riječi jasne i mutne, riječi časne i nečasne, riječi dobre i zle. Posvuda i povazdan riječi.
Sve riječi dadu se svesti samo na dvije: na one koje daju život i one koje život zatiru…
… Jedne riječi ranjavaju što nisu prave; jedne riječi rane što su prave ali nisu u pravi čas. I kao što svaka tjelesna ozljeda u ovom ili u onom stupnju prijeti životu, tako i rana što je zadaje riječ na neki način ugrožava život, pun i dobar život. Mnoga bi se zajednica sačuvala, mnoga suradnja potrajala, mnogo suputništvo i suparništvo nastavilo, mnogo prijateljstvo poživjelo da nije bilo kobne riječi.
Riječi, prave riječi, velim, melem su rani, kruh nasušni, vino što razveseljuje srce ljudsko, štap na putu, cvijet uza stazu, vatra sred zime, voda u suši, lahor u pustinji, munja na obzoru. Riječju riječ promiče život.
Pisano je: "U početku bijaše Riječ". Nije pisano ali je znano: "Na svršetku bit će Riječ". Riječ je početak i svršetak. Alfa i omega. A između toga riječi, riječi, riječi...