...čudan osjećaj... ponovno usamljenost... ponovno tup osjećaj nepripadanja nikome... ponovno nekakvo očekivanje nakon sinoćnjeg telefonskog poziva...
Možda bi sve bilo bolje da poziva nije bilo, iako... lijepo je bilo vidjeti njegovo ime na displayu... i čuti njegov glas... i slušati opis putovanja po Parizu... i riječi: "Nazvat ću te sutra", a onda ništa od poziva... još uvijek...
I znam da neće zvati, ali opet neprekidno pogledavam taj prokleti telefon koji šuti cijeli dan. I toliko je sablasan kad šuti. I užasno ga mrzim kad šuti.
Ali nemam što drugo niti očekivati. Pa mi smo sada prijatelji.... u klinac, što ova rečenica glupo zvuči!!!!!!!! Mi smo sada prijatelji jer sam ja tako htjela. Nisam se željela usamljeno osjećati s njim pa sada samujem sama. Ipak je daleko od očiju... nije daleko od srca, ali nadam se da će jednom biti daleko od srca... pa da mogu živjeti dalje...
No želja za njime nije manja. Uopće se ne smanjuje, a njegov poziv sinoć samo je pogoršao situaciju... i mislim koliko sam slaba kada osjećam fizičku bol za njegovom blizinom, a onda mislim koliko sam jaka kada sve to suzbijam u sebi i ne pokazujem pred njim... da, sada shvaćam bolje one priče oko pozornice i maski koje nosimo... i ja igram ulogu pred njime... a onda patim sama sa sobom...
teško je zamisliti da će se prepustiti meni, pa se onda nadam da će prestati zvati... i da će početi bljediti...
U svojoj samoći i patnji, ono što danas imam je....
Song
Instead of a kiss
Baby this is a
Song
Instead of a kiss
For all of you who ache, who long
For nights like this
Song
Instead of a touch
Darlin' this is a
Song
Instead of a touch
To all of you who wait so long
And need so much
It is for those who like to cling
It is to those, to those I sing
Here is a song instead of a clutch
Instead of a moon
Instead of a soothing touch
In the afternoon
Post je objavljen 24.09.2005. u 19:22 sati.