Nemam pojma kako započeti ovaj post, a evo sam ipak započela. Jedan jako naporan tjedan je iza mene i još ne vjerujem što se sve zbilo. Ispiti su završili za ovaj mjesec, u utorak sam pala, srijedu prošla, petak povukla prijavnicu i nakon toga saznala da se promijenila politika faksa i da mogu u drugu godinu (nemam pojma kako, ukida se međugodina,tak nešto pa se bodovni prag smanjio)…Neka me netko još jednom uštipne jer još ne vjerujem. Toliko se emocija promijenilo u mojoj glavi, i taman kad misliš da je sve gotovo, pomiriš se s toliko spominjanom sudbinom i saznaš da nikad ništa nije izgubljeno….
I sad kad te mama treba nagraditi jer je sama tako obećala moraš sačekat još koji dan da dobiješ sve crno na bijelo. Pa nadam se da će tako i biti, jer sad kad sam doživjela ovaj osjećaj ne želim ni misliti da bi se više mogao izgubiti, bar ne do sljedeće godine…

A danas sam napokon sredila svoju sobu, napokon imam razloga za to i volje naravno. Mislim da će se Charlievi anđeli iznenaditi večeras kad dođu. Bit će to pravo iznenađenje, obrisala sam prašinu, složila robu i bla bla bla, nisam oprala prozore…Ipak sam to ja, ne mogu sve u jednom danu, prozori će biti oprani kad položim sljedeći ispit, a to nemam pojma kad će biti…I evo se dogodi čudo, došao jedan od Charlievih anđela i vidio moju sobu…ahahahahhahaha, kaže da je ne prepoznaje, a znam da laže…nema veze…
ne lažem
p.s. u slučaju da se politika faksa opet promijeni, ovaj post će nestat s mog bloga...
.
Post je objavljen 24.09.2005. u 16:43 sati.