Razmišljala sam bih li nastavila pisati o Rodosu, ali zaključila sam da nekako nemam više volje, barem privremeno. Bečku hladnoću zamijenili su sunčani, pa čak i ugodni dani, no sjećanje na toplu mediteransku klimu prebolno je za moju nježnu dušu. A ne treba ni smetnuti s uma da mi se blog užasno sporo učitava kad na njemu ima previše fotki.
Stoga ću vas danas povesti u revoluciju, dragi moji. Aha, u revoluciju, a post će ipak na ovaj ili onaj način biti povezan s morem. Naime, tamo mi je pala na pamet spomenuta ideja o svekolikom puču kojeg bi digao bijesni puk. A zašto? Pa, zbog maskare i drugih neispunjenih obećanja.
Naime, već godinama pokušavam kupiti dobru vodootpornu maskaru. Nema koju nisam probala, pogotovo iz jeftinijeg dijela ponude, onog što možete naći u dm-u i sličnim trgovinama. I uglavnom ništa ne valjaju. Ili se uopće ne vide na trepavicama ili se razmazuju nakon pet minuta boravka na suncu ili odu k vragu čim stupe u platonski kontakt s vodom. Vrhunac je ovogodišnji zez s Niveinom revolucionarnom maskarom koju sam već nakon tri dana neuspjelog nanošenja rezignirano dala nasljednici za igru (ona još ne zna otvoriti maskaru, a superluda fora je igrati se nečime s čim se mama šminka), a čija se jedina revolucija sastoji u činjenici da je revolucionarno loša i da je revolucionarni bezobrazluk uopće prodavati tako nešto naivnom te lakovjernom puku.
Sjetite se još revolucionarnih obećanja iz televizijskih i tiskanih reklama i vjerojatno ćete se iskreno i toplodušno solidarizirati s mojom patnjom.
Neke je stvari lakše doživjeti u Hrvatskoj nego u Austriji - naime, neki se proizvodi u obje zemlje prodaju pod istim imenom, no u Hrvatsku dolazi njihova drugorazredna varijanta. I tako, obećaju vam sniježnobijeli veš, a iz perilice vadite golubljesive gaćice koje možete nositi samo kad vam je muž na službenom putovanju ili ako imate sreće pa ste udane za daltonista. Obećaju vam deterdžent koji čuva boje, a nakon drugog pranja vaša jarkocrvena majica djeluje kao neuspjeli rezultat genetskog miješanja ružičaste i narančaste. Obećaju vam pouzdano uklanjanje mrlja, no nakon tretmana svijetle flekice s vaše bijele majice poprimaju jarkonarančastu boju. Obećaju vam tisuću opranih tanjura sa samo jednom bočicom deterdženta za suđe, no da biste uspjeli ukloniti nimalo nesvakodnevne masnoće na spužvicu morate isipati barem trećinu boce. Obećaju vam sredstvo čija jedna kap laganim pokretom ruke uklanja i najtvrdokorniji kamenac, a dobijete neku sumnjivu tekućinu nepodnošljivog mirisa od koje vam koža s ruku trenutačno dezertira, oči prosuze, a kamenac vam se naceri u facu.
I tako dalje, i tako dalje.
Bezobrazluk škvadre koja nam servira sve te reklame nema granica. Od jedne virtualne poznanice saznala sam da na tržištu kozmetičkih proizvoda postoje kreme koje u nazivu imaju retinol, za kojeg se vjeruje da igra veliku ulogu u očuvanju kože mladolikom, dok od retinola u popisu sastojaka nema ni r, pa čak ni u nekoj od varijanti lagano smo mu promijenili ime i zaštitili ga copyrightom. Poznata linija jednog skupog kozmetičkog lanca posvećena proširenim porama u svom sastavu nema niti jedan sastojak koji ima bilo kakve veze s porama, a kamoli proširenim. Postoje kreme koje se reklamiraju kao sve što vam treba da zaštitite kožu od starenja, ali nemaju čak zaštitu od sunčevih zraka, a kamoli nešto drugo.
I tako dalje, i tako dalje.
Svojevremeno sam čitala kakvim se sve trikovima koristi škvadra koja snima reklame. Recimo, umak od čokolade nije fotogeničan, pa umjesto njega na sladolede stavljaju motorno ulje, koje je gušće i ljepše se presijava pod reflektorima. Normalno je da djevojke od devetnaest-dvadeset godina poziraju u reklamama za kozmetiku namijenjenu ženama srednje dobi, a ako se kojim slučajem omakne model stariji od tri banke, bit će tako retuširan da ga ni članovi uže obitelji neće prepoznati. O raznim crtićima u kojima nas Mr. Proper, Mr. Musculo i kako se sve zovu ti silni misteri koji se čine zainteresiranima za kvalitetu našeg življenja te čistoću i miomirise po stanu, neću ni pričati.
I tako dalje, i tako dalje.
Reklame, zapravo, osim prodaje proizvoda imaju dva osnovna cilja: ako nas ne žele uvjeriti da nemamo pojma kako živjeti, onda nam pak vrijeđaju inteligenciju. Recimo, dugonogi komad u minici kojem dečko dolazi doma. Ona, odjevena za izlazak, kaže daj pričekaj samo tri minute te odjuri u kupaonu, gdje se brzinski izdepira, da bi tako glatka i poželjna, nonšalantnog osmijeha i nadmoćnog pogleda, stigla frajeru koji je upravo prevrnuo vazu i sad se s nelagodom smije. Poruka broj jedan: vi se ne možete izdepilirati za tri minute? Luzerice! Poruka broj dva: vi biste zaflekale obleku u kojoj se depilirate, a kreme bi bilo po pola kupaonice? Luzerice! Poruka broj tri: zar uopće postoji netko tko može povjerovati da proizvođač kreme, ujedno i naručitelj debilane zvane reklamna poruka, poštuje svoje potrošače? Luzerice!
Slična uvreda zdrave inteligencije jest i reklama o postojanosti boje za kosu ako je perete baš tim šamponom. Uvjerljivo tamnokosi komad gustih crnih obrva pofarban je u plavo. Ok, neka im bude. Međutim, istu sliku istog komada iste boje kose trude nam se podmetnuti kao realno stanje stvari za tjedan, dva, tri i četiri. Halo, pa dotična bi dama za četiri tjedna imala prst debeo izrast. Ili naručitelj reklame u kompi s tvorcem iste misli da su žene preglupe da bi to shvatile?!
Nadalje, čini se da niste normalan muškarac ako komadu u kinu ne ulijećete komplimentima o mekoći te postojanosti boje njezinog pulovera. Svaka pak normalna žena koja drži do sebe iste će sekunde iz svoje torbice izvući kutiju svog omiljenog praška za veš i umiljato vas gledajući objasniti vam da je to djelo dotičnog, koji uza sve svoje vrline još i daje vešu dugotrajan miris. Ako ne prilazite ženama takvim izjavama pitajte se što nije u redu s vama. A posebno se zapitajte jeste li normalni ako ste žena koja u kino ide bez kutije praška za veš.
I tako dalje, i tako dalje.
I sad se ja pitam, je l' tko za revoluciju? Kako bi bilo kad bismo jednom dobro sročenom i odlučnom grupnom tužbom opalili svakog proizvođača koji nam u svojim reklamama obećava nemoguće rezultate? (Znam za društvo Potrošač, nema frke.) Recimo, kupim kremu koja mi nudi uklanjanje 80% celulita unutar samo četiri tjedna, a naravno da nakon isteka ta četiri tjedna sve moje potkožno blago ostane vjerno i trajno zakačeno za moje noge. I sad se ja i meni slični odlučimo tužiti proizvođača zbog lažnih obećanja. Bi li bilo promjene? Bi li kreme protiv bora konačno reklamirale nefotošopirane četrdesetogodišnjakinje, bi li deterdžente za suđe reklamirali pravi, a ne crtani ljudi s koncentriranim izrazima lica dok žicom trljaju zapečenu koricu mesa s dna tavice, bi li umak od čokolade zaista bio umak od čokolade?
Nemam pojma. Što vi mislite?
Post je objavljen 23.09.2005. u 22:50 sati.