Bez obzira na ishod današnje utakmice, košarka se u Hrvata vratila na velika vrata. I hvala Bogu. Ne bi vjerovali, ali ja sam završeni košarkaški sudac, trebala sam biti pomoćni sudac na Univerzijadi, ali nisam bila nikad pozvana da sudim. Iako sam uredno položila ispit.
Večer je ipak bila lijepa. Dobila sam kompliment. Ne onaj imaš krasne oči. Nego onaj ova crvena jaknica ti lijepo stoji, ta boja te podigne.
Znači da sam lijepa i da imam ukusa. Ha, ha...Interesantno je kako čujemo neke stvari. Krivo ili pravo....No čula sam to na taj način. I bilo mi je jako drago.
Odradila i odspavala popodne. Izašla i sada sam u mia casa...Komp, utakmica, blog i ja....I tim redoslijedom. A spavala sam kako bih odmorila oko. I bolje je. A sutra, sutra vjerujem da će biti skroz dobro.
Vodstvo je još uvijek tu. Dečki se bore....Stvari se okreću...Sad nismo prošli....Danas nisam prošla... No dobila sam svojih sat..."Ukrala" sam u životu jedan sat. Vrlo lijepi sat...U stvari dva. Ako se računa sladoled...
A trosjed, kauč ili što već je....je doista lijep...
Danas je bio susjed. Prikuplja za gradnju Crkve u Zaprešiću. Dati ćemo prilog. Jer po meni Crkva nije samo mjesto molitve, nego i mjesto susreta. I druženja. I mjesto gdje se ne može čuti ništa loše, iako ni ja nemam iluzija da ljudi koji je vode su prije svega ljudi. Što mnogi od nas zaboravljaju. Zaboravljaju čovjek priznati da je čovjek. Pa svećenik mora biti savršen, časna uvijek časna, a liječnik nepogriješiv. Kada bi to tako bilo. I osobno vjerujem bolje da nije. Treba ljudima dopustiti da budu griješni, da se kaju, popravljaju, mijenjaju, ukratko da budu ljudi.
Tko ide ili je išao U Crkvu, zna da postoji određeni redoslijed rečenica, molitvi....I nisu to samo prazne riječi...Ponekad da ponekad, kao kad slušam neku izvrsnu pjesmu riječi me se dotaknu. Nije to robotizirano mumlanje. Riječi, da riječi su najbitnije, kao i način na koji se moli. I ne sami u Crkvi. Uvijek i svugdje je bitan način na koji se nešto traži, a svudu na kraju zahtjeva je u sklopu te rečenice molim. Barem kod pristojnih ljudi....Da, ponavljaju se iste riječi, isti redoslijed, samo su pjesme različite. A onda dođe Evanđelje. Priče stare nekoliko tisuća godina i svećenik ispriča "propovijed". U biti poveže ga s današnjim vremenom. I uvijek me fascinira kako mu to uspijeva. Nekako ispada da se ipak nismo promijenili toliko zadnjih dvije tisuće godina. Ipak smo isti ljudi, manje ili više dobri ili možda zli. Manje ili više moralni ili fer. Pošteni, lojalni, odani.
Španjolci izjednačavaju. Vode. Prenapeto je za moj ukus....
Komunizam me nikad nije zanimao. Iako ja jesam dijete tog doba, ali nije me se doticao. Išlo mi je generalno na živce što je najbolje bilo biti mediokritet, svi su pričali o vezama, bilo je bitno tko je tko...i vjerujte i onda je bilo bitno tko nosi kakav outfit ili parfem. Bilo je ljudi koji se imali i ljudi koji su nemali. Ako si bio izvrstan mogao si dobiti odlično obrazovanje, a kad se sjetim svog profesora TIPSS-a iz srednje škole, eh taj Baljkas je prvu godinu marksizma predavao grčke filozofe, a drugu sve filozofe tamo do Hegela, pa čak i Fromma. Marxa i Engelsa je sažeo na jednu rečenicu, ako i toliko.
Na faksu me ubila Politička ekonomija socijalizma. Em nisam imala o ničemu pojma, em mi niš nije imalo logike. Politička ekonomija kapitalizma pet, ova potonja dva i to teškom mukom.
U biti najviše su me fascinirale Suvremene ekonomske teorije. Tu sam si dala truda i pročitala nekoliko tisuća stranica i napravila skriptu od dvjesto. Ono svaka teorija u najviše dvije ili tri suvisle rečenice. Možda pet. Dobro da se nisam potpisala, jer bi me prognali s fakulteta. Prof. Šošić iz Statistike je digao takvu frku da se tako ozbiljna stvar ne može svesti na dvjesto stranica. Realno bilo ih je četristo, ali jednostruki prored, vrlo mala slova ...U biti to bi mogla predati pod magisterij ;))))...Ima i popis literature na kraju.....Poslije su to izbacili. A još jedan "zanimljiv" predmet mi je bilo nešto kao Ekonomska povijest....Mislim koliko je zlatara bilo u Dubrovniku u šesnaestom stoljeću. Čuveni Gelo. Da onaj Gelo.
A sad nesportska greška..Malo gubimo...Joj...prenapeto je...
Tri minute...Gubimo dva....I Španjolci u napadu...Uf...Prebacujem program....Gledati ću zadnju minutu. Ipak moram čuvati srce.
I sutra zovem i krećem. Ponovo na izvor stvari. Ako isti je sutra available. Pisati ću o doživljaju. Pisati ću o tom svemiru koji je danas toliko nepopularan i omražen. I osporavan...Znanstveno je dokazano da ljudi koji vjeruju dulje žive i prema nekim pokazateljima imaju kvalitetniji život. Kao znanstvenim. Zašto više nije in vjerovati. I zašto, zašto baš svatko danas si uzima za pravo uzeti kamen i baciti.
Vodimo. Dvije minute dvadet....Žene i košarka...Ne da nije bilo koncentracije...Ova utakmica me odvela u druga vremena. Na jednu cestu na kojoj je skončao najveći. Egal je....Tri poena...Ma ludilo. Ima petlju Zadranin (Popović of course)...
Minuta 42 sekunda...Ipak je gledam...Fulao..odno bacanje...
Sad mi fulali. Ajoj...Egal....
Zadnja minuta...Bonus. Vodimo...Španjolci prekršaj ...slobodn bacanja za nas. I PP....Time out....
Giriček ili Tomas....Dva asista...Mislim kaj fali riječi asistencija. Plus četiri. Presing. Plus dva...Osobna. Slobodna bacanja...Srce jako kuca...Time out....
A sve u Beogradu...A kockice na sve strane u Beogradu...Tko bi to vjerovao. Mislim kockicama tamo. Nitko nije računao na ove momke...a sad imaju šansu...Izglednu....Plus tri...Prekršaj...Joj ovo traje li traje...Egal.
Nastavci....Mislim da moram prekinuti prijenos....
_________________________________________
Kao sudac velim, pokrali nas suci....
Post je objavljen 23.09.2005. u 22:50 sati.