Prije nekoliko sedmica sam otisla sa Denijem van. Nakon dugo vremena smo izasli na nocni izlazak. I meni kao i njemu vise leze one popodnevne kafice, tako da prilicno rijetko izlazimo navecer i jos rijedje ostajemo do 'gluha doba'.
Odemo do jednog kluba, i ja posaljem sms curi koja mi je ako se tako moze i nazvati, bivsa.
To je cura s kojom sam se prvi put poljubila, jel, prva cura koju sam poljubila. Nasla sam je na netu, na jednom chatu, jer to je malte ne jedini nacin da upoznas nekoga.
Sa diplomom, s komadinom mozga u glavi... cinila mi se okej. I bila je okej.
Upoznale smo se, otisle na kafu i pricale i pricale.
U biti ona je simpa, ali ne toliko da bi (moja) hemija proradila. Skuzila sam da joj se svidjam i nekako nisam znala sto uraditi.
Htjela sam 'probati' cure i ona mi je bila prilika za to. Najsmijesnije je to... sto sam ja u muntanju, barenju smotana da je to neopisivo. Jednostavno, ne znam 'to' raditi.
Posalje ona meni neku poruku, ja nes nastavim da bih zavrsila sa pricom o sugavom vremenu kakvo je tada bilo. Mislim haloooooooooooooooooooooo!
I to je bila kao moja muntaza... smijesno.
Onda se tu umijesao Deni. Zdipio mi je mobitel i poceo pisati poruke za mene. U biti, on ju je 'zbario' za mene.
Naravno, nisam se odvajala od njega jer sam bila usrana od straha do vrata.
Tako jedne veceri, pozovem ja ekipicu kod sebe... par prijateljica, Deni, ona i ja... mal smo cugali, mal se zajebavali. Naredne veceri se ponovilo isto. S tim da su se prijateljice 'neofirno' izvukle spavancem da bi nas dvije ostale same... a dodatno uputivsi poruku 'iskoristi priliku'.
Ja nisam htjela... onda me ona ufatila da pricamo... da kazem sto mislim i sto hocu. A ja smotana... budala... samo sutila i tipkala joj odgovore na sms jer nisam smjela otvoriti usta, a kamo li sto reci.
Elem, te noci smo i zabrijale.
Zao mi je i nije mi zao.
Ja sam 'iskoristila priliku'. A krivo mi je bilo sto mi je prilika bila s curom koja mi je bila okej, ali okej za prijateljicu a ne okej za curu.
Onda me mal pocela peci savjest... pa joj vise nisam odgovarala na poruke ni pozive. Jbg, nisam znala sto drugo.
Nije mi se svidjala, a bilo me iskreno receno, sram to joj reci.
Sram toga sto sam joj uopce dala povoda da pomisli na nesto. Sram toga sto sam se dovela u tu situaciju, i sto sam bila u situaciji da nekog povrijedim na neki nacin, mada to zaista nisam zeljela.
Elem, od toga je proslo par godina.
I sada smo se vidjele, sjedile na picu.
Nakon sto je Deni zbog nategnute situacije osjetivsi se suvisnim odfurao do toaleta, sibnula mi je pitanje 'zasto sam onak pobjegla od nje'. I opet nisam znala kako da odgovorim... i opet me bilo sram reci joj ono sto sam tada a sto i sada mislim.
Nekako sam skrenula temu... a ona ju je okrenula u drugi pravac.
Onda smo poceli pricati o kasnijim dogadjajima... gdje sam pomenula neke ljude s kojima sam dalje petljala... i ljude koji su me naucili pameti (hmmm na malo bolniji nacin, ali sve se prevazidje). E ono sto ja nisam primjetila, primjetio je Deni. Kad sam pocela pricati o svojim drugim bivsim... ova se skamenila... bilo joj neugodno ili sta. A usputno receno... gresku koju sam napravila s njom, nikada vise nisam ponovila.
Elem, ja sam vec bila pripita da bih bilo sto primjetila... a umor me poceo savladavati. Tako smo Deni i ja lagano odgegali kucama.
Nakon nekog vremena, poslala sam joj sms gdje sam je pitala za neku curu koja mi djeluje lelasto. I onda mi odgovara... s porukom tipa... 'a zasto samnom nisi bila takva'.
I sta sad.
Mislila sam i mislim da je vrijeme koje je proslo ucinilo da joj jasnim bude zasto sam bila takva kakva sam bila. Da ce joj biti jasno da nemam nikakvog drugog interesa prema njoj sem onog prijateljskog.
Nisam mislila da cu joj tim izlaskomo dati povoda da pomisli da bih ja zeljela nesto s njom opet poceti. I ne mislim to.
A ne da mi se crtati joj.
Ne znam da li da ju ignorisem, ili da se drzim totalno hladno... ili sta da radim.
Deni rece da pazim sto govorim.. a kako cu kad mi je jezik uvijek bio brzi od pameti.
Kako si ja mogu iskomplicirati zivot!
Grrrrrr!
Sad da ovo procita znam da bi me pitala (a i logicno je) 'zasto mi nisi rekla'.
A znam i svoj odgovor, znam sebe... i odgovorila bih... 'ne znam'.
Damn!
Post je objavljen 23.09.2005. u 22:39 sati.