I tako...this is the end, my beautiful friend. Kraj tjedna. Kraj jedne veze. Svakog se dana dešavaju različite situacije, neke dobre, a neke malo manje dobre. A i ima i onih kojih se ne želimo sjecati. Nikada više. Neke zbilja nemaju izlaza, ali ponekad se još nazre tracak svjetla u tunelu. Isto tako se naši ljubljeni prema nama katkada ponašaju kao da smo totalne bezveznjakuše, a da se ne sjete da su nas još jučer obasipali komplimentima na račun našeg izgleda ili ponašanja i slicno.
Tako tipicno!
U zadnjihj par mjeseci to više nije bilo to....ona razdvojenost nas je ubla.....oboje. A i umorile su me sve one svađe, tako beznacajne ali ipak su mi oduzele toliko energije. Nitko ne zaslužuje " love - hate" tretman ,pa bolje da sam to prekinula dok nebude prekasno. Majke mi, bilo je momenata kad sam mislila da cem izludjeti ili iskociti iz kože od muke. Što mi to treba.
I tako.... došli smo kraja jednog poglavlja, ali,nadam se, ne i price :)Rastali smo se u relativno prijateljskom ozracju, bez neke teške patetike, uvreda i slično, prerasla sam to. Davno.
np Sonata Arctica - Letter To Dana
U školi sam danas bila sva hiperaktivna, što je izludio profesore:) Jedva sam docekala veliki odmor da se napricam s frendicama....Isse, osjecala sma se kao da se tjednima nisam smijala, zato još imam grceve od napadaja smijeha kaj je moja mala Petra imala biserne trenutke :D Poslije smo se ubijale u kolacima i tracale cijeli muški rod, nabacile koji urok :D , sušale muziku i tako sam nekako uspjela prevaladati onaj neki smiješni osjecaj krivnje, ma blje. Upsjela sam skinut ona prokleti Poison tak da sad sam stafim CD i derem s njima ....aaa, blago meni :D
Post je objavljen 23.09.2005. u 20:46 sati.