Kaj prvo..
Na inhalacije idem tramvajem tak da od srednjoškolaca čujem svakaj. Uglavnom su bahati, bezobrazni zapravo – možda je riječ prejaka al – odvratni. Par cura i dečki komentirali su ljude koji izlaze iz busa. Te je ovaj debel, te je ona šterberica, te je onaj glup. Pa malo o markiranju a onda o profačima pa opet pljuvanje po frendovima. I komentar kak mrze gužvu i guranje a par puta mi je nagazila na nogu i odvalila me ruksakom. Znam, i mi smo zezali ostale putnike i mi smo imali ruksake. Al bili smo kulturniji (kad se moralo). OK, imali smo fazu stitkanja kočnice neko vrijeme i potkurivanje ping-pong loptica (dimiiiiiiiiiii). Al u globalu smo bili dobri. Bar malo bolji od današnjih. Dugo nisam bil u tramvaju jer ljeti idem biciklom a zimi busom, tak da me ta bagra zgrozila.
Stanje u gradu je koma, gužve svugdi. Mrzim kad se škvadra vozi nepropisno i skoro uvijek pazim na prometne propise al u srijedu sam se malo švercal. Ipak se tješim jer nisam nikog zaštopal (malo ubacivanje u totalnoj gužvi na Slavonskoj – ionak me niko nebi pustil, pa kod skretanja na Selsku i u Knežiji). Al kaj su tek neki vozači delali, to je za nevjerovat. Ima pacjenata (ne u srijedu nego inače) koji skreču iz lijeve trake desno preko tri trake, onda neki kaj ima se jako žure pa u Savskoj bez gužve i sa dva auta na cesti voze po žutoj traki. Pa oni koji voze iza uvjetno rečeno sporijeg vozača pa iz Miramarske prema Esplanadi skrenu iz lijeve traka na crveno... Pun grad budala.
Iz druge su uspjeli, prvi put im je (iz škode??) ispal, a sad su ga fino smjestili u pasat i baj, baj lova. A neš ti te zaštitarske firme i bolnicu kojoj u kratkom roku dva puta iznesu bankomat do auta.. Kaj istina da ak otspoje bankomat i na silu otvore ladicu s lovom da neka farba pošprica lovu? Ma da ih bar pošprica po facama da se nemreju oprat godinu dana. A i pas mater ovakvoj državi u kojoj je zločin isplativ.
Ivica je proveo vikend na selu kod bake. Prvog sljedećeg dana učiteljica ga upita kako mu je bilo na selu i što je tamo vidio.
- Vidio sam mnogo gusaka, pataka i kokoši. I jednog teško bolesnog pijetla.
- Po čemu znaš da je bio bolestan? - pita ga učiteljica.
- Pa stalno ga je neka kokoš nosila na leđima.
- Ivice, gdje si izgubio oko?
- Susjeda me ubola iglom za pletenje.
- Slučajno?
- Ma ne, kroz rupu na ključanici.
Post je objavljen 23.09.2005. u 20:14 sati.