Marketing
Na "nivou"
U naletu bacanja starih kataloga naletjela sam na jedan od malobrojnih žutih časopisa koje imam. Tu staru «Milu» kupila sam za jednog povratka vlakom iz Zagreba. Ne bih da je bio dan, jer danju volim gledati kroz prozor. No, bilo je zimsko vrijeme, noć, i ja kupila nešto da ubijem vrijeme. Nisam ga baš dugo ubijala, jer sve je bilo gotovo u nekih pola sata. Usprkos «fantastičnim» naslovima na naslovnici tipa «Budite zauvijek njegova božica seksa», «20 minuta za top formu» ili «Najnovija sendvič dijeta uz koju nećete biti gladni».
No, dobro, nije mi tema ovog posta gomila gluposti koja se nudi po takvim časopisima pa bi bilo dobro da krenem u bit. Znate već kako je u zadnje vrijeme jako «cool» imati svoju kolumnu. Da, i mi imamo svoje. 
Dakle, ne znam je li to bila kolumna uvijek iste osobe, ili svaki put piše netko drugi, ali ja sam vidjela tada kolumnu Te Neke Poznate Dame, žene Poznatog Trenera. A ispod rubrike «Moj mini dnevnik» pisalo je ovako «Piše dr. sc. Ta Neka Poznata dama». Krenem čitati u nadi da to tituliranje u žutilu ima neke veze sa onim što piše ispod. Ono kao sad ćemo se znanstveno obrazovati na područjima doktorata te gospođe. Ali ne, osim spomena kako je nedavno doktorirala, priča se o sportu, o djeci i o preuređenju vile. I to toliko površno poput onih kratkih «vijesti» kojima nas zasipaju mediji, primjerice o tome što je jela Britney Spears za marendu ili koju je hostesu pogledao Brad Pitt dok je skidao kaput u nekom elitnom hotelu.
I onda mi se pobudila ideja za post, a rezultat je moje više puta potvrđene spoznaje koliko neki ljudi usprkos tituli, diplomi i obrazovanju mogu biti primitivni, neumjereni, a ponekad i smiješni trudeći se titulu pokazati tamo gdje uopće ne treba. Ne na poslu, ne tamo gdje ona ipak je bitna, nego u po mom sudu vrlo neprimjerenim situacijama i prigodama.
Sigurna sam da bar povremeno bacite oko na osmrtnice u novinama. I sigurna sam da ste bar jednom naletjeli na ono kada je ime i prezime pokojnika umalo pisano manjim slovima od onoga «dipl. ing», «prof», «prof. dr. sc.» ili nešto četvrto. Još kada takvu osmrtnicu da netko tko je bio poslovni partner, suradnik ili poslodavac, ajde nekako. Ali kad obitelj da tako nešto? Valjda u nadi da na Onom svijetu oni s diplomama bolje prolaze.
Ili ono pisanje titule na vratima stanova i kuća. Jedna je stvar imati ured i staviti titulu na kojoj se bazira poslovanje istoga, a nešto sasvim drugo privatni stan. Možda nisam dovoljno duboko proniknula u tu problematiku pa neka me netko prosvjetli ako je otkrio uzrok te pojave. Jer meni stvarno nije jasna.
Vrhunac mi je ono kad se ljudi sami počnu nevezano za posao predstavljati sa «Drago mi je, ing. X». Zamislte svi vi liječnici, ekonomisti, pravnici, profesori, inžinjeri ... da se s nekim nalazite na kavi ili upoznajete navodeći titulu. Pokušavam zamisliti da nekome govorim prije ležernog ispijanja kave «Drago mi je, prof. Pegy». Straaaašno.
Naravno da ovim postom nisam željela na bilo koji način degradirati vrijednost ičije diplome i sve ono što ona predstavlja. Ili što bi trebala predstavljati. Podrazumijevajući znanje, sposobnosti pa na kraju krajeva i pomalo očekivanu kulturu ophođenja s ljudima i neku intelektualnu razinu. No, moje je mišljenje da je svatko diplomom postao to što je - za sebe. Ne za druge. Kada to postane za druge, dolazi do ovakvih gotovo smiješnih situacija u kojima netko samo pokazuje da mu je ta diploma više odraz vlastite nesigurnosti izigravajući nešto samo njemu znano što, nego nešto čime je ostvario jedan dio svojega «ja».
Post je objavljen 23.09.2005. u 20:24 sati.