Nakon kraće konzultacije svi smo složni da je glavni cilj izaći na naslovnici Glorije, biti u svakom trećem broju Story magazina, gostovati u Noćnoj mori (zakon je kad te vrijeđaju pijane budale), upoznat Vucu i napisat mu koju pjesmu, a od gospodina Raosa dobit pozitivne kritike. Ja imam samo jedan cilj, spontana kava s Renatom S. Ipak nam treba slava, željni smo je da to nije moguće opisat. Eh da, htio bi bit redoviti član žirija na izborima za miss i nekoj ljepotici uvalit ključeve Fiat Punta na godinu dana. Borit ćemo se za pravdu u svijetu, protiv gladi, protiv maltretiranja žena, protiv lezbijskih udruga (osim ako nas ne prime za počasne članove), svega vidljivoga i nevidljivoga, protiv nejebice, komentirat ćemo društvena događanja, davat bračne savjete. Skužili smo da nam je dosta ovakvog života, trgamo se na poslu od 7 do 3, vikendi slobodni za lokanje, totalno bezvezno, hoćemo promjenu, slavu i lovu, dosta je učenja C Sharpa i ponavljanja si šefe (ne znam si šarp, al znam si šefe, si šefe...). Nadamo se da će se za nas čut sjeverno i južno od poteza Repušnica – Svinjičko – Letovanski Vrh. Eto, to je naša budućnost, a sadašnjost je okrutna, kamene glave me napadaju da sam im sjebo kartanje jer „moram“ s prijateljicom u kino, čak me je pozvala, a da pred njom ne ispadnem homoseksualac prihvatio sam poziv. Sad sam u njihovim očima peder, prijete mi oduzimanjem titule precednika, od dva zla izabrao sam veće. Kad volim žene... Lako je njima, imaju žene, djecu, uvijek ih netko mazi (ili urla nezaustavljivo – što im ne smeta jer u pijanu stanju sluh slabi) kad sašiveni dođu doma, a ja se moram borit da i mene ima tko prcat. I na kraju red bi bio da spomenem sponzora dana bez kojeg ovaj tekst ne bi bio moguć. Danas me hrani i oblači, njeguje i pazi
Klesarska radnja Jure i Boban
Sedam sekretara SKOJ-a 49
43 280 Garešnica
Post je objavljen 23.09.2005. u 13:50 sati.