2. turnir go-sekcije 'Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica' – 22. 09. 2005.
Došao sam nekako dosta točno u vrijeme početka rada sekcije. Bio sam dočekan van pred Centrom. Adil me čak nazvao na motel i kako sam se javio viknuo je: 'Pa vidim vas kak dolazite.'
Ulazimo u veliku blagovanicu gdje ćemo se kao i obično zanimati goom sat i pol. Tu je i Božena kojoj se odmah obraćam riječima: 'Znam da nebuš igrala, a ti ak hočeš iznenadi me da baš bu suprotno.' Zna ona da hoću da ih se čim više uključi u igru, pa onda ona baš neće. Obično veli: 'Nemojte me pisati, nebum igrala.' I onak uz osmjeh ko sramežljivo se na četvrt okrene. Ja obično velim:' Ma daj nebuš valjda. Daj igraj.' I tak je počnem nagovarati. Njoj je to baš lijepa igra. Se tak kao nagovaramo, a ona na kraju obično il ne igra, il nekak pristane, pa ode prije kraja. Danas sam odlučio primjeniti drugačiju taktiku. Opalim onak u glavu da znam da nebu igrala, pa nek si misli kaj to znači. Nekak me u nevjerici gledala. Ko da nije sigurna, da ja to zbilja mislim. Vidim da je sama od sebe počela ono: 'Bi, nebi.' Kak sam punil posudice s kamenčićima počela ih je uzimati i slagati na stolove. Se uključila u posel. Onda dojde do mene i pita jel imam olovku i da joj je dam. Uzela je rokovnik u koji se stalno pišu razni rezultati. Otvorila je slijedeću stranicu i na vrh napisala svoje ime i prezime i kategoriju. Ima nekaj vrednije od riječi. Odmah za njom su krenuli i drugi sami sebe upisivati. Baš je lijepo vidjeti takovu turnirsku tablicu. Ja sam kasnije upisiva brojeve protivnika po kolima i rezultate. Ih je dvanaest bilo na turniru, a igralo se atari-go. To je igra na zarobljavanje kamenčića.
Nisu baš svi došli do pred start prvoga kola. Marina i Ana su naletjele kad se prvo već dobro razigralo i bilo dost završenih partija. Upisala se Marina, a i Anu je također. Je ostalo da tako njih dvije igraju međusobno, jer su svi već imali protivnike.
Nedugo nakon početka je stigla i teta Marina.
Igrao se švicarski sistem.
1. Adil Karupović 22. kyu, 12 bodova i sos 37 – van konkurencije 2. Predrag Nišević 7. interna kategorija, 8 bodova i sos 44 3. Marina Šimag 7. interna kategorija, 8 bodova i sos 42 4. Ivan Dugić 7. interna kategorija, 7 bodova i sos 45 5. Jakov Sudar 7. interna kategorija, 7 bodova i sos 37 6. Božena Horvat 7. interna kategorija, 6 bodova i sos 42 7. Ivan Crnčić 7. interna kategorija, 6 bodova i sos 32 8. Fabijan Budek 5. interna kategorija, 5 bodova i sos 33(211) 9. Anto Stipić 5. interna kategorija, 5 bodova i sos 33(209) 10. Ana Pavleković 6. interna kategorija, 4 boda i sos 30 11. Tomislav Gegeš 3. interna kategorija, 2 boda i sos 29 12. Damir Horvat 2. interna kategorija, 2 boda i sos 27
Nema novih kategorija.
Bilo je vrlo živo. Glasnoće nije nedostajalo. Uglanom sam nekako uspjevao čuti sam sebe, ali kak sam pamtio što sam rekao nije bilo problema. Problem je što me često oni nisu čuli. U takovoj situaciju treba pojačati glas. Pa i to je nekako išlo. Su me cijelo vrijeme igre obljetavali i tražili da im dam rokovnik, da vide koliko bodova imaju. Već se dobro razumiju u turnirske tablice. Mali Ivan Crnčić je tako primio rokovnik, a meni je trebal da upišem rezultat. Njegova želja i namjera su bili toliko jaki da se čist zaboravil, pa smo se počeli navlačiti. 'E, Ivek, stani, pa trebam rezultata napisati.' Se nekak trgnul, nasmijal, i pustil rokovnik. Divna su ovo djeca. Uz njih se i ja veselim, samo im nemogu sve na volju dati. U takovom bi slučaju to začas bila ludnica. Tamo negdje bliže kraju me Marina ima nekaj važno na samo reči. Vlovila me u djelu blagovaonice gdje nije bilo drugih i onak po tiho i pogledoma da drugi ne vide pita: 'Gospon Mladen, imate žvake?'. Se uhvatim za džep i osjetim: 'Tu su.' I sve mi je odmah bilo jasno. Kak kokice kad ih hranite, ruka za rukom. Velim ja njoj: 'Daj ti to podjeli' i dam joj sve što sam imao. Krenuo sam pripremati slijedeće kolo, kad vidim kako je Ivan uhvati Anta i pritisnuo na pod. Anto se razjario, ali je puno manji islabiji. Pitam se: 'Što se to događa iza mojih leđa. Smirujem ih i čujem onako u komentarima između njih, da se radilo o nekoj žvaki. Kazao sam im svima: 'Pogriješio sam što sam vam dao žvake.' Oni se čutke čude, a ja nastavljam: 'Pa ste vidjeli što je zbog žvaka nastalo. Ste se potukli. Drugi put budem dobro razmislio.' Malo su se neki mrgodili, ali je sve skupa na kraju ispalo dobro.
Adil je opet bio na vrhu. Ovaj puta ga nitko nije iznenadio i dobio je sve partije. Igrao je van konkurencije, jer on više nije učenik Centra. Najuspješniji od učenika Centra je bio danas Predrag. On vidljivo napreduje. Bistar je to dečko. Odmah za njim s istim bodovima je bila Marina. Ona je uvijek spremna na stvaranje problema. Galami, stvara nepodopštine i stalno se smije. Ako se ljuti to je vrlo vidljivo, ali vrlo brzo se vidi da glumi i sve pređe u smijeh.
Mali Damir je imao period uvrijeđenosti i plača, kada je i napustio mjesto igre. Nisam mogao otići za njim, ali ga je seka Božena uspjela vratiti. Stigao je s njom uz osmjeh.
I lijepo smo se igrali. Teta Marina je išla od stola do stola i pratila igru i pomagala pri nesporazumima, a ja sam kao veliki voditelj određivao parove i vodio turnirsku tablicu. Svako je imao svoju rolu i sve je to bilo lijepo vrijeme i još jedam mali biser naših života.
bl. Muradenu