nase odbojkasice izgubile od azerbejdzana...
prvo dok smo poceli igrati (dobro tehnicki one, ali i moje srce bilo sa njima...)
i malo razmisljam pa gdje je to?
a nase cure sve ljepse od njihovih... puno...
i onda zaljucih ma st asu one...idem spavat i zamisljat dzakuzi sa njima..
ili barem jednom...
ali kojom..... :D
i zamislite? stvarno dobih u snovima posjet njih nekoliko...
ja se odmaram na terasi u svom dzakuziju
kad ono otvraju se vrata i upadaju one, joj jadnee umorneee morala na nuli...
ja naravno kao i svaki dobar hrvat, koji zeli da njegova nacionalan vrsta bude sto bolja
ponudim im relaksaciju....i naravno sve prihvate...uz vino (nisam bogat za sampanjac, nisam ni za dzakuzi, ali i u snovima mopra bit neke mjere ;) ) se zezamo i to
i onda ulijece jedna furija koja ih tjera doma jer ce me ubit...
ma kako ce me ubit V.Jelic i M.POljak???
ahhhh
uffff zasto sma i to morao sanjati...
gledati kako tuzno ustaju iz toplog bazencica u hladddnuuu okolicu, sto niej lose ;)
ali bilo mi teskoooooo
i jos jednom hvala sto mi u sanu postoje redari (da, ovo je cinicno i ostale stilske forme koje znace bas suprotno...)
i da mozda ot ima veze sto zaspah s osmjehom? :))))
Post je objavljen 23.09.2005. u 08:15 sati.