danas se opet osjećam purpurno. slično ko moj blog, onak fuksija. iako me ta boja zahvaljujući uspješnom ispiranju mozga od strane dojče telekoma uredno podsjeća na sve one silne i dozlabogadosadne tarife koje se nude i koje ja kujca ne kužim, sam čekam da mi od nekud sad još odsvira "ttt-tn-tn".
dobro je biti fuksija nakon dužeg vremena, nemam pojma kaj bi dala da ostanem u toj boji, pa i pod cijenu da hodam svijetom i plašim ljude bojama te-koma.
miriše mi jesen i zima u jednom, pije mi se kuhano vino i kupuju mi se pokloni za božić, hoću se grudat i piti čaj s rumom i hoću hodat po žutom lišću polutrulom i mirišljavom. hoću kroz maglu gledat male lampice i biti mirna.
mir je najveće bogatsvo i najviše fali. super je kad ga ima i kad ga više neće bit ja ću pročitat ovaj blog da me sjeti na bolje dane. sad kad je tu, ja ću ga čuvat.
Post je objavljen 22.09.2005. u 22:28 sati.