Ravno u auto, nogu na gas i uvijek dalje?
Stani, izađi: Pođi u šumu!
Kalendar pun termina, ti juriš od jednoga do drugoga?
Stani, napravi pauzu: Pođi u šumu!
Sagorio si, umoran od života, prezasićen svim stvarima?
Ta proljeće je: Pođi u šumu!
Tu je drveće i čeka na te.
Divno drveće koje šutke uživa tišinu
i sok koji se upravo penje do vrška grana.
Tu su ptice i pjevaju za tebe.
Čovječe, gdje si ostao? Kada ćeš poslušati ptice?
U šumi vlada tišina, neizrecivi mir.
Želio bi istinski živjeti? Ali to ipak ne znači:
živjeti napeto kao za trku, iz dana u dan pod pritiskom,
pod pritiskom tisuću stvari koje opterećuju.
Želiš sve znati, sve imati, sve uživati -
da od toga dobiješ čir na želucu?
Pođi u šumu! Ponesi sa sobom komad kruha
s maslacem, malo svježe vode.
Lezi pod drvo, uživaj blaženu dokolicu.
Tu će ti doći najbolje misli i najljepši snovi.
Tu vani riješit će se problemi koji te iznutra muče.
Tu će ti se razbistriti duh, smiriti duša,
i srce će ti biti prepuno mira.
Možda sada kažeš: Samo kad bih to mogao!
A ja ti velim: Već si na putu prema tome!